|
1427
Isus poziva na obracenje. Taj poziv je bitna sastojnica navjestaja o
Kraljevstvu: "Ispunilo se vrijeme, priblizilo se kraljevstvo Bozje! Obratite se i vjerujte evandjelju!" (Mk 1,15). U
propovijedanju Crkve taj se poziv upucuje prije svega onima koji jos ne poznaju
Krista i njegova evandjelja. Krstenje je, dakle, poglavito mjesto prvog i
osnovnog obracenja. Upravo vjerom u Radosnu vijest i krstenjem covjek se odrice
zla i postize spasenje, to jest otpustenje svih grijeha i dar novog zivota.
1428 No, Kristov poziv na
obracenje odzvanja i sada trajno u zivotu krscana. To drugo obracenje je
trajan zadatak cijele Crkve, koja "u svom krilu obuhvaca gresnike" i
koja, "u isti mah sveta i uvijek potrebna ciscenja, neprestano vrsi pokoru
i obnovu". To nastojanje oko obracenja nije samo ljudsko djelo: pokret je
"raskajanog srca" (Ps 51,19), sto ga milost privlaci i
poticeda odgovori milosrdnoj ljubavi Boga koji nas je prvi ljubio.
1429 O tome svjedoci obracenje sv.
Petra nakon trokratnog zatajenja svog Ucitelja. Pogled Isusova neizmjernog
milosrdja izazvao je u njega suze pokajnice (Lk 22,61), a nakon
Gospodinova uskrsnuca i trokratnu potvrdu ljubavi prema njemu. Drugo obracenje
ima i zajednicarsku dimenziju. To je jasno iz poziva koji Gospodin
upucuje cijeloj jednoj mjesnoj Crkvi: "Obrati se!" (Otk
2,5.16). Sto se tice tih dvaju obracenja sv. Ambrozije kaze da u Crkvi
"ima vode i suza: vode Krstenja i suza Pokore".
|