|
1430 Kao nekoc u proroka, Isusov se
poziv na obracenje i pokoru, ne odnosi prvenstveno na vanjska djela, na
"kostrijet i pepeo", postove i mrtvljenja, vec na obracenje srca,
na unutarnju pokoru. Pokornicka djela ostaju bez nje neplodna i lazna;
unutarnje obracenje, naprotiv, tezi da izrazi taj stav vidljivim znakovima,
kretnjama i djelima pokore.
1431 Unutarnja pokora korjenito je
preusmjerenje cijelog zivota, povratak i obracanje k Bogu svim srcem, raskid s
grijehom, odvracanje od zla, zajedno s osudom zlih djela koja smo pocinili. Ona
istodobno obuhvaca zelju i odluku za promjenom zivota s nadom u Bozje milosrdje
i pouzdanjem u pomoc njegove milosti. To obracenje srca popraceno je
spasonosnim bolom i zaloscu koju su Oci nazivali animi cruciatus [muka
duha], compunctio cordis [skrusenje srca].
1432 Covjekovo je srce tesko i
otvrdnulo. Treba da Bog dade covjeku novo srce.Obracenje je prije svega djelo
Bozje milosti, koja nam srca vraca Bogu: "Vrati nas k sebi, Gospodine, i
obratit cemo se" (Tuz 5,21). Bog nam daje snage da pocnemo iznova.
I nase srce, otkrivajuci velicinu Bozje ljubavi, biva potreseno strahotama i
tezinom grijeha te se pocinje bojati da grijehom uvrijedi Boga i bude od njega
odijeljeno. Covjekovo se srce obraca gledajuci u onoga koga su nasi grijesi
proboli. Imajmo pogled upravljen na Kristovu krv te shvatimo kako je dragocjena
njegovu Ocu: prolivsi je naime za nase spasenje, dao je milost obracenja
cijelome svijetu. 1433 Nakon Uskrsa Duh Sveti je onaj koji "dokazuje
svijetu sto je grijeh" (Iv 16,8-9), odnosno to sto svijet nije
povjerovao u onoga koga je Otac poslao. Ali taj isti Duh, koji otkriva grijeh,
jest Tjesiteljkoji covjekovu srcu daje milost kajanja i obracenja.
|