|
1450 "Pokora
obvezuje gresnika da dragovoljno prihvati sve njezine dijelove: u svom srcu
kajanje, u svojim ustima ispovijed; te u svom vladanju potpunu poniznost i
plodnu zadovoljstinu".
KAJANJE
1451
Medju pokornikovim cinima kajanje je na prvome mjestu. To je
"bol duse i osuda pocinjenog grijeha s odlukom vise ne grijesiti".
1452
Kada proizlazi iz ljubavi prema Bogu, ljubljenom iznad svega, naziva
se "savrsenim kajanjem" ( iz ljubavi prema Bogu, contritio).
To kajanje oprasta lake grijehe; a postize oprostenje i teskih grijeha ako
ukljucuje cvrstu odluku pristupiti sakramentalnoj ispovijedi, cim to bude
moguce.
1453
Kajanje zvano "nesavrseno" (attritio) takodjer je
dar Bozji, poticaj Duha Svetoga. Nastaje kao posljedica promatranja odvratnosti
grijeha ili iz straha od vjecne osude i drugih kazni koje gresniku prijete
(kajanje iz straha). Kada se tako potrese savjest, to moze pokrenuti unutarnje
mijenjanje koje ce se, djelovanjem milosti, dovrsiti u sakramentalnom odrjesenju.
Samim nesavrsenim kajanjem, ipak, ne postize se oprostenje
teskih grijeha, ali ono stvara raspolozenje da ga primimo u sakramentu Pokore.
1454 Dobro je za primanje ovog sakramenta pripremiti se ispitom savjesti, u
svjetlu Bozje rijeci. Za tu svrhu najprikladniji ce se tekstovi naci u moralnoj
katehezi evandjelja i apostolskih poslanica: u govoru na gori i apostolskim
poukama.
ISPOVIJED GRIJEHA
1455 Ispovijed (priznanje) grijeha,
i sa cisto ljudskog gledista, oslobadja nas i olaksava nase pomirenje s
drugima. Tim priznanjem covjek se suceljava sa grijesima zbog kojih se osjeca
krivim; preuzima odgovornost za njih i na taj nacin se ponovno otvara Bogu i
zajednistvu Crkve da sebi omoguci novu buducnost.
1456 Priznanje grijeha sveceniku
bitni je dio sakramenta Pokore: "Pokornici moraju u ispovijedi nabrojiti
sve smrtne grijehe kojih su svjesni nakon sto su se pomno ispitali, cak i ako
je rijec o najtajnijim grijesima i pocinjenim samo protiv dviju zadnjih od
Deset Bozjih zapovijedi,jer ponekad ti grijesi teze ranjavaju dusu te su
opasniji od onih koji se cine javno": Kad Kristovi vjernici nastoje
ispovjediti sve grijehe kojih se sjecaju, sve ih bez sumnje predocuju bozanskom
milosrdju da im ih oprosti. Naprotiv, koji rade drugacije te svjesno zataje
neki grijeh, ne predlazu bozanskoj dobroti nista sto bi im mogla po sveceniku
oprostiti. Jer "ako se bolesnik stidi otkriti lijecniku ranu, ovaj ne moze
lijeciti sto ne poznaje".
1457 Prema crkvenoj
zapovijedi, "svaki vjernik, posto je dosao u godine rasudjivanja, obvezan
je barem jedanput godisnje iskreno ispovijediti svoje teske grijehe".Tko
je svjestan da je ucinio jedan smrtni grijeh, ne smije primiti svetu pricest,
pa makar osjecao veliko kajanje, a da prethodno nije primio sakramentalno
odrjesenje,osim ako se radi o teskom razlogu da se pricesti, a nije mu moguce
pristupiti sveceniku.Djeca treba da pristupe sakramentu Pokore prije nego po
prvi put prime svetu pricest. 1458 Ispovijed svakodnevnih pogresaka
(lakih grijeha), premda nije nuzno potrebna, Crkva je ipak zivo
preporucuje.Redovita ispovijed lakih grijeha pomaze nam da oblikujemo savjest,
da se borimo protiv zlih sklonosti, da dopustimo Kristu da nas lijeci te da
napredujemo u zivotu Duha. Primajuci cesce po ovom sakramentu dar Oceva
milosrdja, poticani smo da i sami budemo milosrdni poput njega: Tko priznaje
svoje grijehe i osudjuje ih, vec djeluje s Bogom. Bog osudjuje tvoje
grijehe, pa ako ih i ti osudjujes, ujedinjujes se s Bogom. Covjek i gresnik su
kao dvije stvari: covjek je djelo Bozje, a gresnik je djelo covjekovo. Unisti
sto si ti ucinio, da bi Bog spasio sto je on ucinio (...). Kad pocnes osjecati
odvratnost nad onim sto si ucinio, tada zapocinju tvoja dobra djela, jer
osudjujes svoja zla djela. Dobra djela zapocinju ispovijedju zlih djela. Cinis
istinu i tako dolazis k svjetlu.
ZADOVOLJSTINA
1459 Mnogi grijesi nanose stetu
bliznjemu. Treba uciniti sto je moguce da se steta nadoknadi (npr. vratiti
ukradene stvari, popraviti dobar glas oklevetanom, izlijeciti rane). To je
zahtjev obicne pravednosti. Osim toga grijeh ranjava i slabi samoga gresnika,
kao i njegove odnose s Bogom i bliznjim. Odrjesenje brise grijeh, ali ne
popravlja sve nerede sto ih je grijeh uzrokovao.Gresnik, nakon sto je
rasterecen od grijeha, jos treba ponovno steci puno duhovno zdravlje. Mora,
dakle, uciniti nesto vise da ispravi svoje krivnje: na prikladan nacin treba
"zadovoljiti" ili "okajati" svoje grijehe. Ta zadovoljstina
zove se takodjer "pokora".
1460 Pokora koju ispovjednik
nalaze treba voditi racuna o osobnom stanju pokornika i traziti njegovo duhovno
dobro. Koliko je moguce, treba odgovarati tezini i naravi pocinjenih grijeha.
Moze to biti: molitva, milodar, djela milosrdja, usluga bliznjemu, svojevoljna
odricanja, zrtve, te narocito strpljivo prihvacanje kriza koji moramo nositi.
Takve nam pokore pomazu da se suoblicimo Kristu koji je bio pomirnica za nase
grijehejednom zauvijek. One nam omogucuju da postanemo subastinici uskrsloga
Krista jer "s njime zajedno trpimo" (Rim 8,17): Zadovoljstina,
koju vrsimo za svoje grijehe, i nije tako nasa da ne bi bivala po Isusu Kristu:
mi, iako sami od sebe ne mozemo nista, uz suradnju Onoga koji nas jacaipak
mozemo sve. Tako covjek nema cime bi se hvalio, nego sva nasa "slava"
je u Kristu (...): u njemu pruzamo zadovoljstinu donoseci "plodove
dostojne pokore" (Lk 3,8), i ti plodovi od njega imaju snagu, on ih
prinosi Ocu, i po njemu su od Oca primljeni.
|