BOLEST U LJUDSKOM ZIVOTU
1500
Bolest i patnja vazda su se brojili medju najteza pitanja koja
stavljaju na kusnju ljudski zivot. U bolesti covjek dozivljuje svoju nemoc,
svoju ogranicenost i privremenost. U svakoj bolesti mozemo
nazreti smrt.
1501 Bolest moze covjeka dovesti do
tjeskobe, do zatvaranja u sebe, kadsto cak do ocaja i pobune protiv Boga. Ali
moze ga dovesti i do vece zrelosti, pomoci mu da u svom zivotu razluci ono sto
nije bitno te se okrene k onome sto jest bitno. Bolest covjeka vrlo cesto
izazove da Boga trazi i da mu se vrati.
BOLESNIK PRED BOGOM
1502 Starozavjetni covjek svoju
bolest zivi pred Bogom: zbog bolesti pred Boga izlijeva svoju tuzaljku i od
njega, gospodara zivota i smrti, moli ozdravljenje. Bolest postaje put
obracenja, a Bozje oprostenje pocetak je ozdravljenja. Izrael iskustveno dozivljava
da je bolest tajnovito povezana uz grijeh i zlo, a da vjernost Bogu, u skladu
sa zakonom, vraca zivot: "Ja sam Gospodin koji dajem zdravlje" (Izl
15,26). Prorok naslucuje da trpljenje moze imati otkupiteljsku vrijednost i za
grijehe drugih.Napokon Izaija navijesta da ce za Sion nastupiti vrijeme kad ce
Gospodin oprostiti svaku krivnju i izlijeciti svaku bolest.
KRIST - LIJECNIK
1503 Kristovo suosjecanje s
bolesnima i njegova brojna iscjeljenja svakovrsnih bolesnikaocit su znak da je
"Bog pohodio narod svoj" (Lk 7,16) i da se priblizilo
Kraljevstvo Bozje. Ali Isus ima vlast ne samo lijeciti vec i grijeh oprastati:
on je dosao izlijeciti citavoga covjeka, dusu i tijelo. Isus je lijecnik koga
bolesnici trebaju. Njegovo suosjecanje sa svima koji trpe ide tako daleko da se
s njima poistovjecuje: "oboljeh i pohodili ste me" (Mt 25,36).
Isusova posve osobita ljubav prema bolesnima nije kroz vjekove prestala krscane
poticati na posebnu brigu prema svima koji trpe na tijelu i dusi. Ta je briga
uzrok neumornih napora da im se olaksaju muke.
1504
Isus cesto od bolesnika zahtijeva vjeru. Pri lijecenju se pak sluzi
znakovima: pljuvackom i polaganjem ruku, kalom i umivanjem. Bolesnici nastoje
dotaknuti Isusa "jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala" (Lk
6,19). Tako nas Krist, u svojim sakramentima,
nastavlja "doticati" da nas izlijeci.
1505 Potresen tolikim patnjama, Isus
ne samo dopusta bolesnicima da ga doticu, vec njihove nevolje uzima na se:
"On slabosti nase uze i boli ponese" (Mt 8,17). Isus nije
izlijecio sve bolesne. Njegova su iscjeljenja bila znak dolaska Kraljevstva
Bozjega. Nagovjescivala su korjenitije ozdravljenje: pobjedu nad grijehom i smrti
kroz njegov Vazam. Krist je na kriz ponio sve breme nasega zla teoduzeo
"grijeh svijeta" (Iv 1,29), kojemu je bolest posljedica: Isus
je svojom mukom i smrcu na krizu dao patnji novi smisao: patnja nas odsada moze
suoblikovati njemu i sjedinjavati s njegovom otkupiteljskom mukom.
"BOLESNE LIJECITE ..."
1506 Krist je pozvao ucenike da idu
za njim uzimajuci svoj kriz. Slijedeci ga, drugim su ocima poceli gledati
bolest i bolesnike. Isus je ucenike pridruzio svome siromastvu i sluzenju.
Ucinio ih je dionicima svojeg suosjecanja i iscjeliteljskog poslanja:
"Otisavsi, propovijedali su obracenje; izgonili mnoge zloduhe i mnoge su
nemocnike mazali uljem i oni su ozdravljali" (Mk 6,12-13).
1507 Uskrsli Gospodin ponavlja to
poslanje ("U ime ce moje... na nemocnike ruke polagati, i bit ce im
dobro" Mk 16,17-18) potvrdjujuci ga znakovima koje Crkva cini
zazivajuci njegovo ime. Ti znakovi na poseban nacin pokazuju da je Isus doista
"Bog koji spasava".
1508 Duh Sveti nekima daje poseban
dar ozdravljanja da se preko njih ocituje milost Uskrsloga. Medjutim, i
najzarce molitve ne postizu uvijek ozdravljenje od svih bolesti. Tako sveti
Pavao mora od Gospodina nauciti: "Dosta ti je moja milost jer snaga se u
slabosti usavrsuje" (2 Kor 12,9) i da podnosenje patnji moze biti
osmisljeno time sto "u svom tijelu dopunjam sto nedostaje mukama Kristovim
za Tijelo njegovo, Crkvu" (Kol 1,25).
1509 "Bolesne lijecite!" (Mt
10,8). Tu je zadacu Crkva primila od Gospodina i trudi se da je izvrsi brigom
za bolesne i zagovornom molitvom kojom ih prati. Crkva vjeruje u ozivljujucu
prisutnost Krista, koji je lijecnik dusâ i tijelâ. Ta je prisutnost
posebno djelotvorna u sakramenatima, a najosobitije u euharistiji, kruhu koji
daje zivot vjecni; na povezanost ovoga kruha s tjelesnim zdravljem upucuje
sveti Pavao
1510 Apostolska Crkva, medjutim,
poznaje i poseban obred za bolesnike, o cemu svjedoci sveti Jakov: "Boluje
li tko medju vama? Neka dozove starjesine Crkve! Oni neka mole nad njim mazuci
ga uljem u ime Gospodnje, pa ce molitva vjere spasiti nemocnika; Gospodin ce ga
podici, i ako je sagrijesio, oprostit ce mu se" (Jak 5,14-15).
Predaja je u tom obredu prepoznala jedan od sedam sakramenata Crkve.
SAKRAMENT BOLESNIH
1511 Crkva vjeruje i uci da je jedan
od sedam sakramenata napose odredjen za potporu onima koje kusa bolest: to je bolesnicko
pomazanje. Ovo sveto pomazanje bolesnih ustanovljeno je kao istinski i pravi
sakrament Novoga zavjeta od Krista, naseg Gospodina, u Marku je spomenuto, a
vjernicima je preporuceno i proglaseno po Jakovu, apostolu i bratu Gospodinovu.
1512 Svjedocanstva o mazanju bolesnika blagoslovljenim uljem susrecu se od
starine u liturgijskoj predaji i na Istoku i na Zapadu. Tijekom stoljeca sveta
se pomast sve iskljucivije dijelila umirucima, pa je stoga i dobila naziv
"Posljednja pomast". Ali unatoc takvu razvoju, liturgija nije nikada
prestala moliti Gospodina da bolesnik zadobije i tjelesno zdravlje, ako mu je
korisno za spas. 1513 Apostolska konstitucija "Sacram unctionem
infirmorum" od 30. studenoga 1972. u skladu s Drugim vatikanskim saborom
odredjuje da se ubuduce u rimskom obredu uvazava slijedece: "Sakrament
bolesnicke pomasti dijeli se onima koji su tesko bolesni, tako da se pomazu na
celu i rukama propisno blagoslovljenim maslinovim uljem ili, ako je zgodno,
kojim drugim biljnim uljem, pri cemu se samo jedanput izgovaraju ove rijeci: “Ovim
svetim pomazanjem i svojim preblagim milosrdjem neka te Gospodin miloscu Duha
Svetoga pomogne, neka te oslobodjena od grijeha spasi i milosrdno
pridigne”".
|