|
1520 Posebni dar
Duha Svetoga. Osnovna milost ovog sakramenta jest milost potpore, mira i
ohrabrenja za nadvladavanje tegoba vlastitih teskoj bolesti ili starackoj
nemoci. Ta milost je dar Duha Svetoga koja obnavlja pouzdanje i vjeru u Boga,
jaca protiv napasti Zloga, to jest napasti obeshrabrenja i tjeskobe smrti. Ta
potpora Gospodnja snagom njegova Duha privodi bolesnika k ozdravljenju duse, a
takodjer i tijela, ako je to volja Bozja. I povrh toga "ako je sagrijesio, oprostit ce
mu se" (Jak 5,15).
1521 Sjedinjenje s mukom Kristovom. Po milosti ovog sakramenta bolesnik prima
snagu i dar da se tjesnje sjedini s Kristovom mukom: bolesnik na neki nacin
biva posvecen da donosi plodove po suoblicenju s otkupiteljskom
Kristovom mukom. Trpljenje, posljedica istocnog grijeha, prima novi smisao:
postaje udionistvo u Kristovu spasiteljskom djelu.
1522 Milost
crkvenog zajednistva. Bolesnici koji prime ovaj sakrament dragovoljno se
"sjedinjuju s Kristovom mukom i smrcu i tako pridonose dobru Bozjeg
naroda". Slaveci ovaj sakrament Crkva se, u opcinstvu svetih, zauzima za
bolesnikovo dobro, a bolesnik, po milosti sakramenta, sa svoje strane pridonosi
posvecenju Crkve i dobru svih ljudi za koje Crkva trpi i za koje se, po Kristu,
prinosi Bogu Ocu.
1523 Priprava za posljednji prijelaz. Ako se
sakrament bolesnicke pomasti dijeli svima koji podnose teske bolesti i
slabosti, s vise razloga daje se onima koji su na izlazu iz ovog zivota
("in exitu vitae constituti"), tako da se nazivao i sakramentom
umirucih (zapravo izlazecih - sacramentum exeuntium). Sakrament bolesnicke
pomasti dovrsuje nase suoblicenje sa smrcu i uskrsnucem Kristovim, sto ga je
sakrament krstenja zapoceo. On nadopunjuje sveta pomazanja koja obiljezavaju
sav zivot krscana: krsno je pomazanje u nama zapecatilo novi zivot, a krizmeno
nas ojacalo za zivotnu borbu; ovo posljednje pomazanje je poput cvrste utvrde
koja brani svrsetak nasega zemaljskog zivota u vidu zadnjih borbi pred ulazak u
Ocinski dom.
|