|
1537 Rijec Red, u
rimskoj starini, oznacavala je tijela (drustva) ustrojena u gradjanskom smislu,
osobito tijelo onih koji vladaju. Ordinatio znaci ukljucivanje u neki ordo.
U Crkvi ima uspostavljenih tijela koje Predaja, ne bez oslonca na Sveto
pismo,naziva od najdrevnijih vremena taxeis (u grckom), ordines
(u latinskom): tako liturgija govori o ordo episcoporum (biskupski red),
o ordo presbyterorum (prezbiterski red), o ordo diaconorum (djakonski
red). I neke druge skupine dobivaju naziv ordo: katekumeni,
djevice, supruznici, udovice...
1538 Ukljucivanje u neko od tih
crkvenih tijela vrsilo se obredom zvanim ordinatio, vjerskim i
liturgijskim cinom koji je bio posveta, blagoslov ili sakrament. Danas je rijec
ordinatio [redjenje] pridrzana sakramentalnom cinu koji
ukljucuje u red biskupa, prezbitera i djakona, i koji je vise nego jednostavni izbor,
imenovanje, delegacija ili postavljanje sa strane zajednice, jer podjeljuje
dar Duha Svetoga koji omogucava vrsenje "svete vlasti" (sacra
potestas), a ta vlast moze dolaziti samo od Krista, preko njegove Crkve.
Redjenje se zove i consecratio jer se radi o odredjenom odvajanju i
uvodjenju u sluzbu (investitura) sa strane samoga Krista, za njegovu Crkvu. Biskupovo
polaganje ruku, zajedno s posvetnom molitvom, vidljivi je znak toga
posvecenja.
|