|
SVECENISTVO STAROG ZAVJETA
1539
Izabrani je narod Bog ustanovio kao "kraljevstvo
svecenikâ, narod svet" (Izl 19,6). Ali unutar izraelskog
naroda Bog je izabrao jedno od dvanaest plemena, Levijevo pleme, odvajajuci ga
za bogostovnu sluzbu; sam Bog je njegova bastina. Poceci
starozavjetnog svecenistva posveceni su posebnim obredom. Njime su svecenici
"postavljeni za ljude u odnosu prema Bogu, da prinose darove i zrtve za
grijehe".
1540 Iako je ustanovljeno za
navijestanje Bozje rijeci i za uspostavljanje zajednistva s Bogom po zrtavama i
molitvama, to svecenistvo ipak nije bilo sposobno ostvariti spasenje jer je
moralo neprekid.o prinositi zrtve i nije moglo dovesti do konacnog posvecenja,
koje ce samo Kristova zrtva ostvariti.
1541 Crkvena liturgija ipak vidi u
Aronovu svecenistvu i u levitskoj sluzbi, kao i u uspostavi sedamdesetorice
muzeva, sliku novozavjetnog svecenistva. Tako Crkva, u latinskom obredu, u
posvetnoj molitvi kod biskupskog redjenja moli: "Boze i Oce Gospodina nasega
Isusa Krista, Oce milosrdja i Boze svake utjehe, koji u visinama stanujes a
nizine motris; ti sve znades prije no sto se dogodi; ti si milosnom Rijecju
svojom u Crkvi pravila usadio; od iskona si rod pravednika predodredio da bude
od Abrahama; prvake si i svecenike postavljao i svetista svoja nisi ostavio bez
sluzbe, od pocetka se svijeta proslavljas u onima koje odabires". 1542 U
redjenju prezbitera Crkva moli: "Tako su se i u Starome zavjetu razvijali
stupnjevi svecenstva i sluzbe levita u iscekivanju novog otajstva: na celo
narodu postavio si velike svecenike da ga vode, a druge si ljude odabrao da im
pomazu i imaju udjela u njihovoj sluzbi. Ti si prenio Mojsijev duh
sedamdesetorici ljudi punih mudrosti da bi on sam, uz njihovu pomoc, lakse
upravljao brojnim narodom za vrijeme putovanja kroz pustinju. Aronovim si
sinovima predao izobilje Oceve punine: da bude dosta svecenika za prinosenje
spasonosnih zrtava i obavljanje ostalih sluzbi". 1543 A u posvetnoj
molitvi redjenja djakona Crkva ispovijeda: "Odredio si da za vrsenje svete
sluzbe vojuju sluzbenici rasporedjeni u tri stupnja. U Starom zavjetu ti si
izabrao Levijeve sinove da vrse sluzbu u svetom satoru i zauvijek posjeduju dio
koji im je pripao: bastina vjecnog blagoslova".
JEDINO KRISTOVO SVECENISTO
1544 Sve slike starozavjetnog
svecenistva ispunile su se u Isusu Kristu, koji je jedini "Posrednik
izmedju Boga i ljudi" (1 Tim 2,5). Melkisedeka, "svecenika
Boga Svevisnjega" (Post 14,18), krscanska predaja smatra praslikom
svecenistva Krista, jedinog "velikog svecenika po redu Melkisedekovu"
(Heb 5,10; 6,20), "svetog, neduznog, neokaljanog" (Heb
7,26), koji "jednim uistinu prinosom zasvagda usavrsi posvecene" (Heb
10,14), tj. svojom jedinom zrtvom na krizu.
1545 Kristova je otkupiteljska zrtva
jedna jedina, i izvrsena jednom zauvijek. Pa ipak ona postaje prisutna u
euharistijskoj zrtvi Crkve. Isto je i s jedinim svecenistvom Isusa Krista: ono
se po ministerijalnom svecenistvu uprisutnjuje a da se pri tom ne umanjuje
jedinstvenost Kristova svecenistva. "Naime, samo je Krist pravi svecenik,
drugi su samo njegovi sluzbenici".
DVOJAKO SUDIONISTVO U JEDINSTVENOM KRISTOVU SVECENISTVU
1546 Krist, veliki svecenik i jedini
posrednik, ucinio je Crkvu "kraljevstvom i svecenicima Bogu i Ocu
svojemu" (Otk 1,6). Cjelokupna je zajednica vjernika, kao takva,
svecenicka. Vjernici, svatko prema svome pozivu, vrse svoje svecenistvo
sudjelovanjem u Kristovu svecenickom, prorockom i kraljevskom poslanju.
Vjernici su po sakramentima krstenja i potvrde "posveceni da budu (...)
sveto svecenstvo".
1547 Ministerijalno ili
hijerarhijsko svecenistvo biskupa i prezbitera i opce svecenistvo svih
vjernika, iako "i jedno i drugo, svako na svoj nacin, imaju dio u Kristovu
svecenistvu", ipak se izmedju sebe bitno razlikuju, iako su "u
medjusobnom odnosu". U
kojem smislu? Dok se opce svecenistvo vjernika ostvaruje kroz razvijanje krsne
milosti, zivot vjere, nade i ljubavi, zivot po Duhu, ministerijalno je
svecenistvo u sluzbi opcega svecenistva, i u vezi je s razvijanjem krsne
milosti svih krscana. Ono je jedno od sredstava kojima Krist nastavlja
izgradjivati i voditi svoju Crkvu. To je razlog da se ono
prenosi posebnim sakramentom, sakramentom Reda.
U OSOBI KRISTA - GLAVE
1548 U crkvenoj sluzbi zaredjenog
sluzbenika sam Krist je nazocan svojoj Crkvi kao Glava svoga tijela, Pastir
svoga stada, Veliki svecenik otkupiteljske zrtve, Ucitelj Istine. To Crkva
izrazava kad kaze da svecenik snagom sakramenta reda djeluje in persona
Christi Capitis (u osobi Krista-glave): Isti je svecenik, Isus Krist, koga
zamjenjuje njegov sluzbenik. Ako je ovaj, po svojem svecenickom posvecenju koje
je primio, postao doista slican vrhovnom sveceniku, ima vlast djelovati snagom
samoga Krista kojega predstavlja (virtute ac persona ipsius Christi).
Krist je izvor svakog svecenistva: jer svecenik Starog zakona bio je
slika Isusa Krista, a svecenik Novog zavjeta djeluje u Kristovoj osobi. 1549 Po
sluzbi reda, osobito biskupâ i prezbitera, postaje vidljiva nazocnost
Krista kao Glave Crkve u zajednici vjernika. Prema lijepoj izreci sv. Ignacija
Antiohijskog, biskup je typos tou Patros, ziva slika Boga Oca.
1550 Ta Kristova nazocnost u
sluzbeniku ne smije se shvatiti tako kao da bi on po njoj bio zasticen od svih
ljudskih slabosti, od duha gospodovanja, od pogresaka, cak i od grijeha. Snaga
Duha Svetoga ne jamci na isti nacin za sve cine sluzbenika. Dok je u
sakramentalnim cinima to jamstvo dano tako da cak ni grijeh sluzbenika ne moze
zaprijeciti ucinke milosti, postoje mnogi drugi cini u kojima ljudski biljeg
sluzbenika ostavlja tragove koji nisu uvijek znak vjernosti evandjelju i koji
prema tome mogu stetiti apostolskoj plodnosti Crkve.
1551
To svecenistvo jest ministerijalno. "A
ona duznost koju je Gospodin povjerio pastirima svoga naroda pravo je sluzenje".
Potpuno je usmjereno prema Kristu i prema ljudima. Potpuno ovisi o Kristu i o
njegovu jedinom svecenistvu i ustanovljeno je na korist ljudima i crkvenoj
zajednici. Sakrament reda podjeljuje "svetu vlast", koja nije drugo
doli Kristova vlast. Vrsenje te vlasti mora se dakle ravnati prema uzoru Krista
koji je iz ljubavi postao posljednji i sluga svima. "Gospodin je jasno
rekao da je skrb za njegovo stado mjerilo ljubavi prema njemu".
"... U IME SVE CRKVE"
1552 Ministerijalno svecenistvo nema
samo zadacu da zastupa Krista - Glavu Crkve - pred zajednicom vjernika; ono i
djeluje u ime citave Crkve kad upravlja Bogu molitvu Crkve, a osobito kad
prinosi euharistijsku zrtvu.
1553 Izraz "u ime sve
Crkve" ne znaci da su svecenici izaslanici zajednice. Molitva i prinos
Crkve nerazdvojivi su od molitve i prinosa Krista, njezine Glave. To je uvijek
Kristova sluzba u njegovoj Crkvi i po njoj. Cijela Crkva, Tijelo Kristovo, moli
i prinosi se "po Kristu, s Kristom i u Kristu", u jedinstvu Duha
Svetoga, Bogu Ocu. Cijelo tijelo, caput et membra (glava i udovi),
moli i prinosi se; zato oni koji, u Tijelu, vrse posebnu sluzbu, nazivaju se
sluzbenicima ne samo Krista nego i Crkve. Upravo stoga sto ministerijalno
svecenistvo predstavlja Krista, ono moze predstavljati Crkvu.
|