|
1572 Redjenje biskupa,
prezbitera i djakona, s obzirom na vaznost za zivot partikularne Crkve, trazi
sudjelovanje sto je moguce veceg broja vjernika. Redjenje ce biti po mogucnosti
nedjeljom i u katedrali, sa svecanoscu koja se dolikuje toj okolnosti. Sva tri
redjenja, biskupsko, prezbitersko i djakonsko, imaju isti oblik. Mjesto im je u euharistijskoj liturgiji.
1573 Bitni
je cin sakramenta Reda, za sva tri stupnja, biskupovo polaganje ruku na
glavu redjenika uz posebnu posvetnu molitvu kojom se od Boga trazi izlijevanje
Duha Svetoga i njegovih darova prikladnih za sluzbu za koju se kandidat redi. 1574 Kao u svim sakramenatima, i ovdje prate slavlje pridodani obredi.
Iako su ti obredi vrlo razliciti u pojedinim liturgijskim predajama, zajednicko
im je svojstvo da izrazavaju raznolike vidove sakramentalne milosti. Tako, u
latinskom obredu, uvodni obredi - predstavljanje i izbor redjenika, biskupov
nagovor, ispitivanje redjenika, litanije svih svetih - potvrdjuju da je izbor
kandidata izvrsen prema obicaju Crkve i pripravljaju za svecani cin posvete.
Slijede drugi obredi koji izrazavaju i simbolicno dovrsuju netom ispunjeno
otajstvo: to su za biskupa i prezbitera pomazanje krizmom sto je znak posebnog
pomazanja Duha Svetoga koji njihovu sluzbu cini plodnom; predaja knjige
evandjelja, prstena, mitre i pastirskog stapa biskupu u znak njegova
apostolskog poslanja da navijesta rijec Bozju, njegove vjernosti Crkvi,
Kristovoj zarucnici, njegove sluzbe pastira Kristova stada; prezbiteru pruzanje
plitice i kaleza, "dara svetoga naroda", a on je pozvan da ga prinosi
Bogu; pruzanje knjige evandjelja djakonu koji je primio poslanje navijestanja
Kristova evandjelja.
|