|
NEIZBRISIV BILJEG
1581 Sakrament reda posebnom miloscu
Duha Svetoga suoblicuje redjenika s Kristom i cini ga Kristovim sredstvom u
cilju sluzenja njegovoj Crkvi. Redjenje ga osposobljava da djeluje kao
predstavnik Krista, Glave Crkve, u njegovoj trostrukoj sluzbi svecenika,
proroka i kralja.
1582 To sudionistvo u Kristovoj
sluzbi, kao i kod krstenja i potvrde, podjeljuje se jednom zauvijek. I
sakrament reda utiskuje neizbrisiv duhovni biljeg i ne moze biti
ponovljen niti moze biti privremeno podijeljen. 1583 Tko je valjano zaredjen
moze, naravno, iz opravdanih razloga, biti lisen obveza i sluzbi vezanih uz
redjenje ili mu moze biti zabranjeno da ih vrsi, ali ne moze vise postati laik
u pravom smislu te rijeci,jer biljeg utisnut po redjenju ostaje trajno. Poziv i
poslanje primljeni na dan redjenja obiljezavaju ga zauvijek. 1584 Buduci da sâm
Krist djeluje i ostvaruje spasenje preko zaredjenog sluzbenika, nedostojnost
sluzbenika ne prijeci Kristovo djelovanje. Sveti Augustin odlucno veli: Ohola
pak prezbitera treba svrstati zajedno s djavlom. Ali Kristov dar nije zbog toga
obescascen, ono sto kroz njega protjece ostaje cisto i nepomuceno stize do
plodne zemlje (...) Duhovna snaga sakramenta po sebi slici na svjetlost: oni
koji njome treba da budu osvijetljeni primaju je u njezinoj cistoci, pa
prolazila i kroz prljava sredstva, ona se ne uprlja.
MILOST DUHA SVETOGA
1585 Milost Duha Svetoga vlastita
sakramentu reda suoblicuje redjenika Kristu Sveceniku, Ucitelju i Pastiru,
kojemu je postao sluzbenik.
1586 Za biskupa to je u prvom redu
milost jakosti ("da snagom Duha ima velikosvecenicku vlast": molitva
posvete biskupa u latinskom obredu): da razborito i hrabro vodi i brani svoju
Crkvu kao otac i pastir, u nesebicnoj ljubavi prema svima, osobito prema
siromasima, bolesnima i potrebnima. Ta ga milost potice da svima navijesta
evandjelje, da bude uzor svome stadu, da ga pretjece na putu posvecivanja
poistovjecujuci se u euharistiji s Kristom svecenikom i zrtvom, ne bojeci se
poloziti svoj zivot za svoje ovce. Oce, koji poznajes nasa srca, udijeli ovomu
svome sluzi kojega si odabrao za biskupstvo, da pase tvoje sveto stado i
puninom svecenistva besprijekorno ti sluzi danju i nocu; neka neprestance
umilostivljuje tvoje lice i prinosi darove tvoje svete Crkve; neka, snagom duha
velikosvecenistva, ima vlast otpustati grijehe po tvojoj zapovijedi; neka
dijeli zadatke po tvome nalogu i sve okove razrjesuje vlascu koju si dao
apostolima; neka ti omili blagoscu i cistim srcem, prinoseci ti miomiris, po
Sinu tvome, Isusu Kristu... 1587 U bizantskom obredu, duhovni dar koji
podjeljuje prezbitersko redjenje izrice se ovom molitvom. Biskup polazuci ruke
izmedju ostaloga govori: Gospodine, ispuni darom Duha Svetoga ovoga koga si se
udostojao uzdici na stupanj svecenistva da bude dostojan besprijekorno stajati
pred tvojim oltarom, navjescivati evandjelje tvoga kraljevstva, vrsiti sluzbu
tvoje istinite rijeci, prinositi ti darove i duhovne zrtve, obnavljati tvoj
narod kupelju preporodjenja; tako da i on podje ususret nasem velikom Bogu i
Spasitelju Isusu Kristu, tvome jedinom Sinu, u dan njegova ponovnog dolaska, i
neka primi od tvoje neizrecive dobrote nagradu za vjerno vrsenje sluzbe svoga
reda. 1588 Djakoni, "ojacani sakramentalnom miloscu, sluze Bozjem narodu u
zajednici s biskupom i njegovim svecenstvom u sluzbi liturgije".
1589 Crkveni su naucitelji pred
velicinom svecenicke milosti i sluzbe osjecali hitnim poziv na obracenje, da bi
njihov zivot u svemu odgovarao Onome u ciju eh je sluzbu postavio ovaj sakrament.
Tako sveti Grgur Nazijanski, jos kao mlad prezbiter, pise: Treba ocistiti sebe
prije nego se pocne cistiti druge; treba biti poucen da bi se moglo poucavati;
treba postati svjetlo da bi se moglo svijetliti, pribliziti se Bogu da bi se
druge Bogu privodilo; biti posvecen da bi se druge posvecivalo, vodilo za ruku
i pametno savjetovalo. Znam ciji smo sluzbenici, na kojoj smo razini i prema
komu smo usmjereni. Poznam Bozju velicinu i covjekovu slabost, ali i snagu.
[Tko je dakle svecenik?] Branitelj istine, uzdize se s andjelima, slavi s
arkandjelima, uzdize zrtve na nebeski oltar, ima udjela u Kristovu svecenistvu,
preobrazava stvorenje, obnavlja [u njema] sliku [Bozju], iznova ga stvara za
nebeski svijet i, da reknem sto je tu najvece, on je pobozanstvenjen i on
pobozanstvenjuje.
A sveti Arski zupnik kaze: "Svecenik nastavlja otkupiteljsko djelo
na zemlji" "Kad bi covjek potpuno shvatio svecenikovo mjesto na
zemlji, umro bi ne od straha nego od ljubavi" "Svecenistvo je ljubav
Isusova srca".
|