|
1602 Sveto
pismo zapocinje stvaranjem muskarca i zene na sliku i priliku Bozju a zavrsava
prikazom "svadbe Jaganjceve" (Otk 19,7.9). S kraja na kraj
Pismo govori o zenidbi i o njezinu "otajstvu", o njezinu
ustanov-ljenju i o smislu koji joj Bog dade, o njezinu podrijetlu i svrsi, o
razlicitim ostvarenjima tijekom cijele povijesti spasenja, o njezinim nevoljama
sto proizadjose iz grijeha i o njezinoj obnovi "u Gospodinu" (1
Kor 7,39), u Novom Savezu Krista i Crkve.
ZENIDBA U REDU STVARANJA
1603 "Intimna
zajednica bracnog zivota i ljubavi, koju je Stvoritelj utemeljio i providio
vlastitim zakonima, sazdaje se zenidbenim ugovorom (...) Sam je Bog zacetnik
zenidbe". Zvanje za zenidbu upisano je u samu narav muskarca i zene kakvi
su izasli iz ruke Stvoriteljeve. Zenidba nije ustanova iskljucivo ljudska,
unatoc brojnim promjenama kojima je mogla biti podvrgnuta kroz vjekove, u
raznim kulturama, drustvenom ustrojstvu i duhovnim stavovima. Zbog tih pak
razlicnosti ne smijemo zaboraviti ono sto je u braku opce i trajno. Premda
dostojanstvo te ustanove ne izlazi posvuda jednako na vidjelo, ipak u svim se
kulturama javlja stanovit smisao o uzvisenosti bracnog sjedinjenja, jer je
"spas kako osobe tako i ljudskog i krscanskog drustva tijesno povezan sa sretnim
stanjem u bracnoj i obiteljskoj zajednici".
1604
Bog koji je covjeka iz ljubavi stvorio, pozvao ga je na ljubav kao
osnovno urodjeno zvanje svakog ljudskog bica. Covjek je naime stvoren na sliku
i priliku samoga Boga koji je Ljubav. Buduci da je Bog stvorio musko i zensko,
njihova uzajamna ljubav postaje slikom posvemasnje i neprolazne ljubavi kojom
Bog ljubi covjeka. To je nesto dobro, vrlo dobro u ocima
Stvoriteljevim. I ta ljubav koju Bog blagoslivlje namijenjena je plodnosti i da
se ostvari u zajednickom djelu ocuvanja stvorenja: "I blagoslovi ih Bog i
rece im: Plodite se i mnozite i napunite zemlju i sebi je podlozite" (Post
1,28).
1605 Sveto pismo potvrdjuje da su
muskarac i zena stvoreni jedno za drugo: "Nije dobro da covjek bude
sam." Zena, "meso od mesa njegova", njemu sucelice, njemu
jednaka i sasvim bliska, darovana mu je od Boga kao "pomoc",
predstavljajuci tako Boga od kojega nam dolazi pomoc. "Stoga ce muskarac
ostaviti oca i majku da prione uza svoju zenu, i bit ce njih dvoje jedno
tijelo" (Post 2,24). Da to znaci neprolazno jedinstvo njihovih
dvaju bica, sam Gospodin pokazuje podsjecajuci kakav je bio "u
pocetku" Stvoriteljev naum: "Tako vise nisu dvoje nego jedno
tijelo" (Mt 19,6).
ZENIDBA POD VLASCU GRIJEHA
1606 Svaki covjek ima iskustvo zla,
oko sebe i u sebi. To se iskustvo osjeca i u odnosima izmedju muskog i zenskog.
Njihovo je sjedinjenje oduvijek ugrozavano neslogom, teznjom za gospodarenjem,
nevjerom, ljubomorom i sukobima, sto sve moze voditi do mrznje i raskida. Taj
se nered moze ocitovati ostrije ili manje ostro i moze biti bolje ili slabije
obuzdavan, vec prema kulturama, razdobljima, pojedinim osobama - ali cini se da
je upravo sveopceg karaktera.
1607 Vjera nas uci da taj nered,
koji s boli konstatiramo, ne proizlazi iz naravi muskarca i zene, niti
iz naravi njihovih odnosa, nego iz grijeha. Raskid s Bogom, prvi grijeh
ima za prvu posljedicu raskid izvornoga zajednistva muskarca i zene. Njihovi su
odnosi izopaceni uzajamnim optuzbama; njihova uzajamna privlacnost, dar samog
Stvoritelja, izokrece se u odnose gospodarenja i pozude; divan poziv muskarca i
zene da budu plodni, da se mnoze i da sebi podloze zemlju opterecen je
porodjajnim bolovima i umorom od rada.
1608 Ipak, premda tesko poremecen,
red stvaranja ostaje. Da bi lijecili rane grijeha, muskarac i zena trebaju
pomoc milosti koju im Bog, u svom beskrajnom milosrdju, nikad nije uskratio.
Bez te pomoci muskarac i zena ne mogu ostvariti svoje zivotno jedinstvo za koje
ih je Bog "u poce-tku" stvorio.
ZENIDBA U SKOLI ZAKONA
1609
U svom milosrdju Bog nije zapustio covjeka gresnika. Patnje koje
proizlaze iz grijeha, "muke radjanja" (Post 3,16) i rad
"u znoju lica svoga" (Post 3,19), predstavljaju takodjer lijek
koji ublazuje stete grijeha. Nakon pada, zenidba pomaze da covjek nadvlada
povlacenje u sebe, sebicnost, trazenje vlastitog uzitka, te potice otvaranje
drugomu, uzajamno pomaganje i sebedarje.
1610 Moralna svijest glede jedinstva
i nerazrjesivosti zenidbe razvila se u skoli staroga Zakona. Mnogozenstvo
patrijarhâ i kraljeva nije jos izricito odbaceno. Ipak Mojsijev zakon
smjera stititi zenu protiv proizvoljnog muzeva gospodarenja, premda, kako rece
Gospodin, i taj Zakon nosi tragove "tvrdoce srca" covjecjega, zbog
koje je Mojsije dopustio otpustanje zene.
1611 Gledajuci Savez Bozji s
Izraelom u slici iskljucive i vjerne bracne ljubavi, proroci su pripremali
svijest izabranoga Naroda za dublje shvacanje jedinstva i nerazrjesivosti
zenidbe. Knjiga Rutina i Tobijina pruzaju dirljivo svjedocanstvo o visokom
poimanju zenidbe, o supruznickoj vjernosti i njeznosti. Predaja je u Pjesmi nad
pjesmama uvijek gledala jedinstveni izraz ljudske ljubavi kao cistog odraza
Bozje ljubavi, "jake kao smrt", koju "mnoge vode ne mogu
ugasiti" (Pj 8,6-7).
ZENIDBA U GOSPODINU
1612 Svadbeni savez izmedju Boga i
njegova naroda Izraela pripremao je novi i vjecni Savez, u kome se je Sin
Bozji, utjelovivsi se i zrtvujuci svoj zivot, na neki nacin sjedinio sa cijelim
po njemu spasenim covjecan-stvom, pripremivsi tako "svadbu
Jaganjcevu" (Otk 19,7.9).
1613 Na pocetku svoga javnog
djelovanja Isus je - na zahtjev svoje majke - ucinio svoje prvo cudo za vrijeme
jedne svadbe.Crkva pridaje veliku vaznost Isusovoj nazocnosti na svadbi u Kani.
U tome prepoznaje potvrdu da je zenidba nesto dobro i navjestaj da ce odsad
biti djelotvornim znakom Kristove nazocnosti.
1614 U svom je propovijedanju Isus
nedvosmisleno naucavao izvorni smisao sjedinjenja muskarca i zene, kako je to
Stvoritelj htio u pocetku: dopustenje, koje je Mojsije dao, da se otpusti
vlastita zena, bilo je samo ustupak zbog tvrdoce srca; zenidbeni vez muskarca i
zene je nerazrjesiv - sam Bog ga je sklopio. "Sto, dakle, Bog zdruzi,
covjek neka ne rastavlja" (Mt 19,6).
1615 To nedvosmisleno zauzimanje za
nerazrjesivost zenidbenoga veza moglo je zbunjivati i moglo je izgledati kao
neostvariv zahtjev. Ipak Isus nije supruznicima nametnuo nesnosno i pretesko
breme, teze od Mojsijeva zakona. Dosavsi obnoviti izvorni red stvaranja,
poremecen grijehom, on sam daje snagu i milost za zivljenje braka u novim
mjerilima Kraljevstva Bozjega. Slijedeci Krista u samoodricanju, noseci svoj
kriz, zenidbeni drugovi mogu "shvatiti" izvorni smisao zenidbe i
zivjeti ga s Kristovom pomoci. Ta milost krscanske zenidbe plod je kriza
Kristova koji je vrelo svega krscanskoga zivota.
1616 To je ono sto apostol Pavao
zeli priopciti kad kaze: "Muzevi, ljubite svoje zene kao sto je Krist
ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti" (Ef 5,25-26),
odmah dodajuci: "Stoga ce covjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju
zenu; i dvoje njih bit ce jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja
smjeram na Krista i na Crkvu" (Ef 5,31-32).
1617 Sav kr anski civot
oznaÀen je svadbenom ljubavlju Krista i Crkve. Kr tenje koje uvodi u
Bocji narod, ve je svadbeno otajstvo. Moce se re i da je to svadbena
kupelj koja prethodi svadbenoj gozbi, Euharistiji. Kr anska cenidba
postaje pak uÀinkovit znak, sakrament saveza Krista i Crkve. Budu i
da oznaÀuje i podjeljuje milost tog saveza, brak meäu kr tenima
pravi je sakrament Novoga zavjeta.
DJEVIÀANSTVO RADI KRALJEVSTVA
1618 Krist je sredi te svega kr
anskog civota. Veza s njime prva je, ispred svih drugih, obiteljskih ili
dru tvenih veza. Od samih poÀetaka Crkve bilo je mu karaca i cena koji
su se odricali velikoga braÀnog dobra da bi slijedili ùJaganjca
kamo god poäe” (Otk 14,4), da bi se bavili onim to je Gospodinovo i
nastojali mu ugoditi, idu i ususret ZaruÀniku koji dolazi. Sam je
Krist neke pozvao da ga slijede u takvu civljenju kojemu je on uzor: Doista ima
za cenidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodi e. Ima nesposobnih
koje ljudi onesposobi e. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobi e poradi
Kraljevstva nebeskoga. Tko moce shvatiti, neka shvati (Mt 19,12). 1619
DjeviÀanstvo radi Kraljevstva nebeskoga rast je krsne milosti,
mo an znak uzvi ene prednosti veze s Kristom, carkog i Àekivanja
njegova povratka, znak koji takoäer podsje a kako je cenidba
stvarnost ovoga svijeta koji prolazi.
1620 Oboje, sakrament cenidbe i
djeviÀanstvo radi Kraljevstva Bocjega, potjeÀu od samoga
Gospodina. On im daje smisao i udjeljuje milost potrebnu da se mogu civ u
skladu s njegovom voljom.123 Po tovanje premjeviÀanstvu radi
Kraljevstva124 i kr ansko poimanje braka nerazdvojivi su i uzajamno se
potkrepljuju: Tko ozlogla uje brak, zamraÀuje i slavu
djeviÀanstva; tko ga hvali, umnaca divljenje koje pripada
djeviÀanstvu (...) Doista, ono to izgleda lijepim samo u usporedbi s
neÀim to je rucno, ne moce biti uistinu lijepo; ono pak to je bolje od neÀega
to se dobrim smatra, zai je ljep e u potpunom smislu.125
|