|
1621 U
latinskom obredu, slavlje sakramenta cenidbe izmeäu dvoje
katoliÀkih vjernika redovito biva pod misom iz razloga to su svi
sakramenti povei s Kristovim vazmenim otajstvom.126 U Euharistiji se vr i
spomen-Àin Novoga saveza, kojim se Krist zauvijek sjedinio s Crkvom,
svojom ljubljenom zaruÀnicom, za koju je samoga sebe predao.127 Prikladno
je, dakle, da mladenci zapeÀate pristanuzajamnog darivanja
prikazuju i vlastite civote, sjedinjuju i to prikazanje s prinosom
Kristovim za Crkvu, prisutnim u euharistijskoj crtvi, i primaju i
priÀest kako bi, imaju i udjela u istome Tijelu i istoj Krvi
Kristovoj, oni ùtvorili samo jedno tijelo” u Kristu.128
1622 ùKao sakramentalni
Àin posve enja, liturgijscenidbeno slavlje (...) mora po sebi biti
valjano, dostojno i plodonosno.” 129 Stoga priliÀi da se budu i
suprucnici pripreme na cenidbeno slavlje pristupaju i sakramentu pokore.
1623 U latinskorkvi obiÀno se
drci da sami mladenci, kao slucitelji Kristove milosti, uzajamno podjeljuju
sakrament cenidbe izrazuju i pred Crkvom svoj pristanak. U istoÀnim
liturgijama slucitelj sakramenta (nazvanog ùvjenÀanje”) jest
prezbiter ili biskup koji, nakon to je primio uzajamni pristanak mladenaca,
redom ovjenÀa mladenca i mladenku u znak cenidbenog saveza.
1624 RazliÀite liturgije
obiluju blagoslovnim molitvama i epiklezama koje od Boga zazivaju milost i
blagoslov na novi par, napose na mladenku. U sakramentalnoj epiklezi mladenci
primaju Duha Svetoga kao zajedni tvo ljubavi Krista i Crkve.130 On je
peÀat njihova saveza, uvijek nuäeno vrelo njihove ljubavi, snaga u
kojoj e se njih vjernost obnavljati.
|