1625
Cenidbeni savez sklapaju kr teni mu karac i cena, slobodni za sklapanje
cenidbe, slobodno izrazuju i svoju privolu. ùBiti
slobodan” znaÀi:
ó ne biti podlocan prisili;
ó biti bez zapreka na temelju naravnog ili crkvenog zakona.
1626 Crkva smatra uzajamnu privolu
meäu mladencima nucnim Àimbenikom ùkoji Àini
cenidbu”.131 Nema li privole, nema ni cenidbe.
1627 Privola je ùÀin
volje kojim se suprucnici uzajamno darivaju i primaju”:132 ùUzimam te za
ju cenu” - ùUzimam te za svoga muca”.133 Ta privola koja uzajamno vezuje
suprucnike, nalazi svoje ispunjenje u À kojim njih dvoje postaju
ùjedno tijelo”.134
1628 Privotreba biti Àin
volje svake ugovorne stranke, slobodan od nasilja ili te ke izvanjske
prisile.135 Nikoja ljudska vlase moce tu privolu nadomjestiti.136 Nedostaje li
ta sloboda, cenidba je nevaljana.
1629 Zbog toga (ili iz drh razloga
koji cenidbu Àine ni tavnom ili kao da je n bilo),137 nakon to nadlecni
crkveni sud istraci sluÀaj, Crkva moce proglasiti ùni tavnost
cenidbe”, to znaÀi izjaviti da cenidbe nije ni o. U tom sluÀaju
dotiÀni mu karac i cena slobodni su sklapati druge cenidbene veze, s
time da po tuju naravne obaveze koje bi proistekle iz prethodnog sjedinjenja.138
1630 Sve enik (ili äakon)
koji prisustvuje vjenÀanju prima od mladenaca privolu u ime Crkve i u
ime Crkve daje blagoslov. NazoÀt crkvenog slucbenika (kao i svjedok )
vidljivo istiÀe da je cenidba crkvena stvarnost.
1631 To je razlog zbog kojega Crkva
za svoje vjernike redovito traci crkveni oblik vjenÀanja.139 Vi e je
razloga tome u prilog:
ó Sakramentalno spanje cenidbe je
liturgijski Àin. Prikladno je, dakle, slaviti je u javnom crkvenom bogoslucju.
ó Cenidba uvodi u odreäeni crkveni stalec, u Crkvi
uspostavlja meäu suprucnicima kao i prema djeci stanovita prava i
ducnosti.
ó Budu i da je cenidba u Crkvi odreäeni stalec,
potrebno je imati o njoj sigurnost (otud obveza nazoÀnosti svjedok ).
ó Javnost privole titi jednom dano ùda” i pomace da mu
suprucnici ostanu vjerni.
1632 Da suprucniÀko
ùda” bude Àin odgovoran i slobodan, i da cenidbeni savez ima
Àvrste i trajne ÀovjeÀne i kr anske temelje,
priprava za brak od osnovne je vacnosti. Povla teni su put toj pripravi
primjer i nauk roditelja i obitelji.
Uloga pastira i kr anske zajednice kao ùBocje obitelji”
nucna je za preno enje ljudskih i kr anskih vrijednosti braka i
obitelji,140 to vi e to u na e doba mnogi mladi imaju iskustvo o razorenim
ognji tima koja vi e ne jamÀe dovoljno tu pripravu: Mlade trebosobito u
krilu njihovih obitelji, prikladno i na vrijeme pouÀiti o dostojanstvu
braÀne ljubavi, o njezinoj zada i i njezinim izrazima, kako bi,
odgojeni u po tivanju Àisto e, mogli u pravo doba prije i od
Àasnog zaruÀni tva u brak.141
MJE OVITE CENIDBE IzliÀiTOST VJERE
1633 U MNOGIM JE ZEMLJAMA Dosta
Àesto sklapanje mje ovitih cenidbi (izmeäu katolika i kr tenog
nekatolika). Takva cenidba traci osobitu pozornost i suprucnika i du obricnika.
SluÀaj pak cenidbe s razliÀito u vjere (izmeäu
katolika i nekr tenog) iziskuje jo ve u opreznost.
1634 Razlicita vjeroispovijest
supruznika ne predstavlja nesavladivu zapreku za zenidbu, ukoliko im uspije
povezati sto je svako od njih primilo u vlastitoj zajednici, i jedno od drugoga
nauciti na koji nacin svako od njih zivi svoju vjernost Kristu. Ali ipak ne
treba omalovaziti teskoce mjesovitih zenidbi. One proizlaze iz cinjenice da
podjela medju krscanima jos nije prevladana. Supruzi se izlazu opasnosti da
drama krscanske nesloge odjekne i unutar njihova doma. Razlicitost vjere moze
te teskoce samo povecati. Vjerska razmimoilazenja, drugacije poimanje zenidbe i
drugacije religijsko misljenje i osjecaj mogu biti izvorom bracnih napetosti,
osobito glede odgoja djece. Tada se moze javiti i napast: vjerska ravnodusnost.
1635 Prema vazecem pravu latinske
Crkve, za dopustenost mjesovite zenidbe trazi se izricito dopustenje crkvene
vlasti.142 U slucaju razlicitosti vjere za valjanost zenidbe trazi se izricit
oprost od zapreke.143 To dopustenje i taj oprost pretpostavljaja obje
strane poznaju i ne iskljucuju bitne svrhe i svojstva zenidbe kao i
obveze kojeeuzima katolicka stranka glede krstenja i odgoja djece u Katolickoj
Crkvi.144
1636 U mnogim krajevima,
zahvaljujuci ekumenskom dijalogu, zainteresiranrscanske zajednice mogle su
organizirati zajednicku pastvu za mjesovite zenidbe. Zadaca joj je pomagati
doticnim parovima da bi mogli svoje osebujno stanje zivjeti u svjetlu
vjere. Treba im takodjer pomagati svladavati napetosti izmedju obveza sto ih
supruznici imaju jedno prema drugome i prema svojim crkvenim zajednicama. Treba
takodjer poticati razvoj onoga sto im je u vjeri zajednicko i postovanje onoga
u cemu se razlikuju.
1637 U brakovima s razlicitoscu
vjere katolicki supruznik ima narocit zadatak. Doista "muz nevjernik
posvecen je zenom i zena nevjernica posvecena je bratom" (1 Kor 7,14).
Velika je radost za krscanskog supruznika i za Crkvu ako to
"posvecivanje" dovede do slobodnog obracenja drugog supruznika na
krscansku vjeru.145 Iskrena bracna ljubav, ponizno i strpljivo zivljenje
obiteljskih kreposti i ustrajna molitva mogu supruznika koji nije vjernik
pripremiti za primanje milosti obracenja.
|