|
1638 "Iz valjane zenidbe nastaje
medju zenidbenim drugma veza koja je po svojoj naravi trajna i iskljuciva; osim
toga, u krscanskoj se zenidbi drugovi posebnim sakramentom okrepljuju i kao
posvecuju za duznosti i dostojanstvo svojega staleza".146
ZENIDBENI VEZ
1639 Privolu kojom se zenidbeni
drugovi uzajamno daju i prihvacaju, zapecacuje sam Bog.147 Iz njihova saveza
"radja se, takodjer pred drustvom, ustanova koja je po Bozjoj odredbi
trajna".148 SupriCKI SAVEZ UKLJucen je u savez Boga s
ljudima: "Prava bracna ljubav uzdignuta je u bozansku ljubav".1
1640 Zenidbeni vez uspostavljen je,
dakle, od samoga Boga, tako da medju krstenima sklopljena i rsena zenidba nikad
ne moze biti razrijesena. Taj vez, koji proizlazi od slobodnoga ljudskog cina
supruznika zvrsenja zenidbe, neopoziva je stvarnost iz koje proizlazi
savez, zajamcen Bozjom vjernoscu. Crkva nema vlasti izjasnjavati se suprotno
toj odredbi Bozje mudrosti.150
MILOST SAKRAMENTA ZENIDBE
1641 "Krscanski supruznici
(...) imaju u svom zivotnom polozaju i u svom stalezu vlastit dar u Bozjem
narodu."151 Ta milost vlastita sakramentu zenidbe namijenjena je
usavrsavanju suZNICKE LJUBAVI, JACANJU NJihova nerazrjesiva jedinstva. Snagom
te milosti oni "se uzajamno pomazu za postizanje svetosti u bracnom zivote
u prihvacanju i odgoju djece".152
1642 Krist je izvor te milosti. "Kao sto je nekoc
sam Bog savezom ljubavi i vjernosti prisao svome narodu, tako sada Spasitelj
ljudi i Zarucnik Crkve po sakramentu zenidbe dolazi usus krscanskim
supruzima".153 On ostaje s njima, daje im snage da ga slijede
uzimajuci na se svoj kriz, da se nakon padova ponovno dizu, da si uzajamno
oprastaju, da nose terete jedno drugoga,154 da budu "podni (...) jedni
drugima u strahu Kristovu" (Ef 5,21) te se ljube ljubavlju nadnaravnom,
njeznom i plodnom. U radostima njihove ljubavi i obiteljskog zivota on im vna
ovome svijetu daje predokus svadbene gozbe Jaganjceve: Kako bih mogao
izraziti srecu toga braka sto ga Crkva sjedinjuje, euharistijska zrtva
utvrdjuje, blagoslov pecati, andjeli navijestaju a nebeski Otac prihvaca? Kakav
li su par dvoje vjernika sjedinjeni istom nadom, istom ceznjom, istim
obdrzavanjem, istim sluzenjem! Oboje su djeca istoga Oca, sluzitelji istoga
Gospodara; nema tu nikakve podjele ni u duhu ni u tijelu. Dapace, zaista su
dvoje u samo jednom tijelu i gdje je tijelo jedno, jedan je i duh.155
|