1643 "Bracna ljubav ukljucuje
cjelinu u koju ulaze sve sastojnice osobe - zov tijela i nagona, snaga osjecaja
i strastiznja duha i volje-; ona smjera duboko osobnom jedinstvu,
koje - nadilazeci sjedinjenje u jednom tijelu - vodi do punog jedinstva srca i
duse. Ta ljubav trazi nerazrjesivost i vjernost u uzajamnom neopozivu darivanju
te se otvara plodnosti. Rijec je ukratko o redovitim znacajkama svake bracne
ljubavi, ali s novim znacenjem koje ju ne samo cisti i ucvrscuje,
nego je takodjer toliko uzvisuje te ona postaje izrazom upravo
krscanskih vrijednosti".156
JEDINSTVO I NERAZRJESIVOST ZENIDBE
1644 Ljubav medju supruzima po
svojoj naravi iziskuje jedinstvo i nerazrjesivost njihova osobnoga zajednistva
koje ukljue SAV NJIHOV ZIVOT: "TAKO VISE NISU dvoje, nego jedno
tijelo" (Mt 19,6).157 Oni su "pozvani trajno rasti u svome
zajednistvu, u svakodnevnoj vjernosti bracnom obecanju potpunog uzajamnog
dara".158 To ljudsko zajednistvo potvrdjene, ocisceno i k
savrsenstvu privedeno zajednistvom u Isusu Kristu, sto ga daje sakrament braka.
Ono se produbljuje zivljem zajednicke vjere i zajednickim primanjem pricesti.
1645 "Zenidbeno jedinstvo koje
Gospodin potvrdjuje, jasno se ocituje takodjer u jednakom osobnom dostojanstvu
kako muskarca tako i zene, sto ga treba priznati u uzajamnoj i punoj
ljubavi".159 Mnogozenstvo se protivi tom jednakom dostojanstvu i jedinoj i
iskljucivoj bracnoj ljubavi.160
VJERNOST BRACNE LJUBAVI
1646 Bracna ljubav po samoj svojoj
nvi trazi od supruznika nepovredivu vjernost. To je posljedica dara
samih sebe kojim su se UZNICI JEDNO DRUGOME DARovali. Ljubav zeli biti
neopoziva. Ne moze biti
"do drugacije odredbe". "To prisno sjedinjenje, kao uzajamno
darivanje dviju osoba, i dobro djece zahtijevaju punu vjernost bracnih drugova
i njihovo nerazdruzivo jedinstvo".161
1647
Najdublji je tome razlog Bozja vjernost savezu i Kristova vjernost
Crkvi. Sakrament zenidbe osposobljuje zenidbene drugove da tu vjernost
predstavljajda je svjedoce. Od sakramenta, nerazrjesivost
zenidbe dobiva nov i dublji smisao.
1648 Moze izgledati tesko, cak
nemoguce, za cijeli se zivot vezati uz jedno ljudsko bice. Stoga je jos
potrebnije navijestati dobru vijest da nas Bog ljubi potpunom i neopozivom
ljubavlju, da su supruznici dionici te ljubavi, da ih Bog vodi i podupire te po
svojoj vjernosti mogu oni biti svjedoci vjerne ljubavi Bozje. Muz i zena koji
Bozjom miloscu, cesto u vrlo teskim uvjetima, daju takvo svjedocanstvo
zasluzuju zahvalnost i potporu crkvene zajednice.162 1649 Ipak ima prilika kada
bracni suzivot postaje prakticki nemoguc iz najrazlicitijih razloga. U takvim
slucajevima Crkva dopusta tjelesnu rastavu i prekiajednickog stanovanja.
Supruznici ne prestaju biti muz i zena pred Bogom; i nisu slobodni za sklapanje
novih veza. U tako teskom stanju najbolje bi rjesenje bilo - ako je
moguce - pomiriti se. Krscanska je zajednica pozvana pomagati tim osobama da u
takvu stanju zive krscanski, u vjernosti zenidbenom vezu koji ostaje
nerazrjesiv.163
1650 U nase doba u mnogim zemljama
brojni katolici pribjegavaju razvodu po gradjanskim zakonima te gradjanski
sklapaju novu vezu. Vjerna rijeci Isusa Kri "Tko otpusti svoju zenu pa se
ozeni drugom, cini prema prvoj preljub; i ako zena napusti svoga muza pa
se uda za drugoga, cini preljub" Mk 10,11-12), Crkva drzi da ne moze
priznati valjanom novu vezu ako je prvi brak bio valjan. Ako su se rastavljeni
gradjanski ponovno vjencali, nalaze se u stanju koje se objektivno
protivi Bozjemu zakonu. Stoga ne mogu pristupati euharistijskoj pricesti dokle
god traju takve prilike. Iz istog razloga ne mogu preuzimati stanovite crkvene
odgovornosti. Ne moze im se udijeliti ni pomirenje u sakramentu pokore, osim
onima koji se pokaju sto su povrijedili znak Saveza i vjernosti Kristu,
obvezavsi se zivjeti u potpunoj uzdrzljivosti.
1651 Prema krscanima koji zive u
takvu stanju i koji cesto cuvaju vjeru te zele krscanski odgajati djecu,
svecenici i sva zajednica trebaju iskazivati pozornu skrb kako se oni ne bi
osjecali odijeljenima od Crkve, u cijem zivotu mogu i trebaju kao krstenici
sudjelovati: Treba ih poticati na slusanje rijeci Bozje, na sudjelovanje u
misnoj zrtvi, na ustrajnost u molitvi, da podupiru dobrotvorne pothvate i one
sto ih zajednica poduzima u prilog pravde, da odgajaju djecu u krscanskoj
vjeri, da gaje duh i djela pokore, da tako iz dana u dan zazivaju milost
Bozju.164
OTVORENI ZA PLODNOST
1652 "Ustanova zenidbe i bracna
ljubav po svojoj su naravi usmjerene radjanju i odgajanju djece te u tome
nalaze svoje ispunjenje":165 eCA SU NAJDRAGOCJENIJI dar braka i uvelike
pridonose dobru samih roditelja. Sam Bog koji je rekao: "Nije dobro da
covjek bude sam" (Post 2,18) i koji je jeka od pocetka stvorio kao musko i
zensko (Mt 19,4), zeleci mu udijeliti posebno udionistvo u svome stvarateljskom
djelu, blagoslovio je muza i zenu rekavsi: "Plodite se i mnozite
se" (Post 1,28). Prema tome, pravo njegovanje bracne ljubavi kao i
sav ustroj obiteljskog zivota sto otud proizlazi - ne zanemarivsi ostale svrhe
braka - idu za tim da bi supruznici s hrabroscu bili spremni za suradnju
sa Stvoriteljevom i Spasiteljevom ljubavlju, koji po njima neprekidno umnozava
i obogacuje svoju obitelj.166
1653 Plodnost bracne ljubavi proteze
se na plodove moralnog, duhovnog i nadnaravnog zivota koje roditelji odgojem
prenose na svoju djecu. Roditelji su p i poglaviti odgojitelji svoje djece.167
U tom smislu osnovna je zadaca braka i obitelji biti u sluzbi zivota.168
1654 Bracni zivot zenidbenih
drugova, kojima Bog nije udijelio imati djecu, bez ora na to moze u ljudskom i
krscanskom pogledu biti sasvim osmisljen. Nova zenidba moze odsijevati
plodnoscu ljubavi, prihvacanja drugih i zrtve.
|