|
1655 Krist se htjede roditi i
odrasti u krilu svete obitelji Josipa i Marije. Crkva nije drugo nego
"Bozja obitelj". Od pocetaka jezgru su Crkve cesto cinili oni koji
postadose vjernici zajedno sa cijelom svojom obitelji.169 Kad bi se obracali,
zeljeli bi da im sva obitelj bude spasena.170 Postavsi vjernicke te obitelji
bijahu mali otoci krscanskoga zivota usred nevjernoga svia.
1656 U nase doba, u svijetu koji je
cesto tudj ili cak prema vi neprijateljski, od osnovne je vaznosti da vjernicke
obitelji budu ognjista zive i izarujuce vjere. Stoga je Drugi vatikanski sabor,
sluzeci se drevnim izrazom nazvao obitelj "Ecclesia domestica - Domaca
Crkva".171 U krilu obitelji "roditelji treba da za svoju djecu
rijecju i primjerom budu prvi vjerovjesnici, i gaje u svakome njemu vlastito
zvanje, a posebno ono sv".172
1657 Eto gdje se na povlasten nacin
izvrsava krsno svecenistvo oca, majke, djece i svih clanova obitelji:
"sudjelovanjem u sakramentima, molitvom i zahvavanjem, svjedocenjem svetog
zivota, odricanjem i djelima ljubavi".173 Obiteljski je dom tako
prva skola krscanskog zivota i "bogatije covjecnosti".174 Ovdje se
covjek uci trudu i radosti rada, bratskoj ljubavi, plemenitom pranju stalno
obnavljanom i nadasve bogostovlju, molitvi i prikazivanju Bogu vlasoga zivota.
1658 Treba spomenuti one osobe koje
su zbog odredjenih uvjeta u kojima moraju zivjeti - sto cesto ne ovisi o njihovoj
volji - osobito blize Isusovu srcu te zasluzuju ljubav i briznu skrb Crkve, a
narocito njezinih pastira: velik broj osoba koje nisu u braku. Mnogi od njih
ostaju bez ljudske obitelji cesto zbog siromastva. Ima onih koji u takvu stanju
zive u duhu Blazenstava, uzorno sluzeci Bogu i bliznjemu. Svima moraju
biti otvorena vrata domova, obiteljî, "domacih Crkava",
i velike obitelji koja je Crkva. "Nitko na ovom svijetu nije lisen
obitelji: Crkva je svima dom i obitelj, osobito onima koji su “umorni i optereceni”
(Mt 11,28)".175
|