|
1659mKaze sveti Pavao: "Muzevi,
ljubite svoje zene kao sto je Krist ljubio Crkvu (...) Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu" (Ef 5.32).
1660mZenidbenim savezom, muskarac i
zena vezuju se u prisno zajednistvo zivota i ljubavi. Bog Stvoritelj zasnovao
je zenidbu i vlastitim je zakonima opskrbio. Po svojoj naravi zenidba je
odredjena za dobro zenidbenih drugova i za radjanje i odgoj djece. Medju
krstenima Krist Gospodin uzdignuo je zenidbu na dostojanstvo sakramenta.176
1661mSakrament
zenidbe znak je sjedinjenja Krista i Crkve. Zenidbenim drugovima daje milost da
se ljube onom ljubavlju kojom Krist ljubi Crkvu. Tako milostramenta usavrsuje
ljudsku supruznicku ljubav, ucvrscuje njihovo nerazrjesivo jedinstvo i
posvecuje ih na putu u vjecni zivot.177
1662mZenidba
se sklapa privolom ugovornih stranaka, sto znaci voljom da se uzajamno i neopozivo
daruju, da bi zivjeli u savezu vjerne i plodne jubavi.
1663duci da
zenidbom bracni drugovi stupaju u jedno javno stanje zivota u Crkvi, prikladno
je da sklapanje zenidbe bude javno, u okviru liturgijskog slavlja, u nazocnosti
svecenika (ili ovlastenog predstavnika Crkve), svjedokâ i vjernicke
zajednice.
1664mPo naravi zenidba je bitno jedinstvena,
nerazrjesiva i otvorena plodnosti. Mnogozenstvo je nespojivo s jedinstvom
zenidbe; razvod rastavlja ono sto je Bog sjedinio; odbacivanje plodnosti lisava
bracni zivot njegova "najdragocjenijeg dara", djeteta.178
1665mNovi brak rastavljenih, dok jos zivi
zakoniti supruznik, protivi se Bozjem naumu i zakonu, kako ih je Krist ucio. Oni
nisu od Crkve odijeljeni, ali neiju primati svetu pricest. Svoj ce krscanski
zivot zivjeti osobito odgajajuci djecu u vjeri.
1666mKrscanski je dom mjesto gdje djeca
primaju prvi navjestaj vjere. Zato se obitelj s pravom zove "domaca
Crkva", zajednica milosti i molitve, skola ljudskih kreposti i krscanske
ljubavi.
|