|
1701 "Krist,
objavljujuci misterij Oca i njegove ljubavi (...) potpuno otkriva covjeka njemu
samome te mu objavljuje uzvisenost njegova poziva". U Kristu, "slici
Boga nevidljivoga" (Kol 1,15), covjek je stvoren na Stvoriteljevu
"sliku i priliku". U Kristu, Otkupitelju i Stvoritelju, bozanska
slika, izoblicena grijehom prvoga covjeka, obnovljena je u izvornoj ljepoti i
oplemenjena Bozjom miloscu.
1702
Bozanska slika prisutna je u svakom covjeku. Ona se odrazava u
zajednistvu osoba, nalik sjedinjenju bozanskih osoba medju sobom (usp. drugo
poglavlje).
1703
Obdarena "duhovnom i besmrtnom dusom", ljudska je osoba na
zemlji "jedino stvorenje sto ga je Bog htio radi njega samoga", Od
svoga zaceca ona je upucena prema vjecnom blazenstvu.
1704
Ljudska osoba dionik je svjetla i sile bozanskog Duha. Razumom je
sposobna shvatiti red stvari sto ga je uspostavio Stvoritelj. Voljom je sama po sebi sposobna usmjeriti se prema svom istinskom
dobru. Vlastito savrsenstvo nalazi u tome da "trazi i ljubi istinu i
dobro".
1705 Po svojoj dusi i duhovnim
mocima, razumu i volji, covjek je obdaren slobodom, "izuzetnim znakom
slike Bozje".
1706 Svojim razumom covjek
prepoznaje glas Boga koji ga "uvijek poziva (...) da cini dobro a
izbjegava zlo". Svatko je duzan slijediti taj zakon koji odzvanja u
savjesti i svoje ispunjenje nalazi u ljubavi prema Bogu i bliznjemu. Provodjenje
moralnog zivota dokazuje dostojanstvo osobe.
1707 "No covjek pod utjecajem
Zloga, vec je na pocetku povijesti zloupotrebio svoju slobodu": podlegao
je napasti i pocinio zlo. Sacuvao je zelju za dobrom, ali mu narav nosi ranu
istocnoga grijeha. Tako je covjek postao sklon zlu i podvrgnut zabludi: Covjek
je u samom sebi podijeljen. Zbog toga sav zivot ljudski, i pojedinaca i
skupina, oznacen je dramaticnom borbom izmedju dobra i zla, izmedju svjetla i
tame. 1708 Svojom mukom Krist
nas je oslobodio od Sotone i od grijeha. On nam je zasluzio novi zivot u Duhu
Svetome. Njegova milost obnavlja ono sto je grijeh u nama iskvario.
1709
Onaj tko vjeruje u Krista postaje dijete Bozje. To ga posinjenje
preobrazava i daje mu mogucnost da slijedi Kristov primjer. Osposobljuje ga da ispravno djeluje i cini dobro. U jedinstvu sa svojim
Spasiteljem ucenik postize savrsenstvo ljubavi, svetost. Kad sazre u milosti,
moralni zivot uvire u vjecni zivot, u nebesku slavu.
|