|
1731 Sloboda je u razumu i
volji ukorijenjena moc djelovati ili ne djelovati, ciniti ovo ili ono, i tako
izvrsavati samostalno namjeravane cine. Po slobodnoj volji svatko raspolaze
samim sobom. Sloboda je u covjeku moc rasta i sazrijevanja u istini i dobroti.
Sloboda postize savrsenstvo kad je usmjerena prema Bogu, nasem blazenstvu.
1732 Dokle god se nije konacno
utvrdila u svom posljednjem dobru, a to je Bog, sloboda ukljucuje mogucnost biranja
izmedju dobra i zla, a to znaci napredovanja u savrsenosti ili malaksanja i
grijesenja. Ona je glavna oznaka ljudskih cina u pravom smislu. Ona postaje
vrelo pohvale ili ukora, zasluge ili krivnje.
1733 Sto covjek vise cini dobro, to
je slobodniji. Prava je sloboda u sluzenju dobru i pravednosti. Izbor
neposlusnosti i zla zloupotreba je slobode i vodi u ropstvo grijeha.
1734 Sloboda cini covjeka odgovornim
za vlastite cine u mjeri u kojoj su voljni. Napredovanje u kreposti,
poznavanje dobra i askeza povecavaju gospodstvo volje nad vlastitim cinima.
1735 Ubrojivost i odgovornost
za neki cin mogu se umanjiti ili ponistiti neznanjem, nepaznjom, nasiljem,
strahom, navikama, neumjerenim strastima i drugim psihickim ili drustvenim
cimbenicima.
1736 Svaki izravno voljni cin ubraja
se pocinitelju. Nakon grijeha u vrtu Gospodin pita Adama: "Sto si to
ucinio?" (Post
3,13). Isto tako Kaina. I prorok Natan kralja Davida nakon
preljuba sa zenom Urije i njegova ubojstva.
Pojedini cin moze biti neizravno voljan, kad je posljedica
zanemarivanja onoga sto je trebalo znati ili ciniti, npr. prometna nesreca
izazvana nepoznavanjem prometnih propisa.
1737 Neki se ucinci mogu podnositi,
a da ih onaj koji ih je prouzrocio ne zeli; npr. iscrpljenost majke uz postelju
bolesnog djeteta. Stetan ucinak nije ubrojiv ako nije zeljen ni kao svrha ni
kao sredstvo cina, kao sto moze biti smrt podnesena pri pruzanju pomoci osobi u
opasnosti. Da stetan ucinak bude ubrojiv, mora biti predvidljiv i da ga je onaj
koji ga je uzrokovao mogao izbjeci, npr. u slucaju ubojstva sto ga prouzroci
vozac u pijanom stanju. 1738 Sloboda se vjezba u medjuljudskim odnosima. Svaka
ljudska osoba, stvorena na sliku Bozju, ima naravno pravo biti od drugih
priznata slobodnim i odgovornim bicem. Svi duguju svakomu to postovanje. Pravo
na slobodu djelovanja zahtjev je neodvojiv od dostojanstva ljudske osobe,
narocito na podrucju morala i religije. To pravo mora biti gradjanski priznato
i zasticeno u granicama opceg dobra i javnog reda.
|