|
1767 Strasti u sebi nisu ni
dobre ni zle. One dobivaju moralno odredjenje samo u mjeri u kojoj stvarno
ovise o razumu i volji. Strasti se zovu voljnima "ili zato sto ih volja
naredjuje, ili im se volja ne suprotstavlja". Svojstveno je savrsenosti
moralnog ili ljudskog dobra da razum ravna strastima.
1768 Snazna cuvstva ne odlucuju ni o
moralnosti ni o svetosti osoba; ona su neiscrpna zaliha predodzbi i uzbudjenja
kojima se izrazava moralni zivot. Strasti su moralno dobre kad doprinose dobru
djelu; u suprotnom slucaju su zle. Osjetne pokrete sto ih prihvaca, ispravna volja
usmjeruje prema dobru i blazenstvu; zla volja popusta neurednim strastima i
povecava ih. Uzbudjenja i cuvstva mogu biti ugradjeni u kreposti ili se
izopaciti u mane.
1769 U krscanskom zivotu sam Duh
Sveti djeluje stavljajuci u pokret cijelo bice, ukljucujuci i njegove boli,
strahove i zalosti, kao sto je ocito u smrtnoj borbi i muci Gospodinovoj. U
Kristu mogu ljudski osjecaji zadobiti svoje usavrsenje u ljubavi i u bozanskom
blazenstvu.
1770 Moralna je savrsenost u tome da
covjek bude usmjeren k dobru ne samo voljom, nego i svojom osjetnom teznjom,
prema rijecima Psalma: "Srce moje i moje tijelo klicu Bogu zivome" (Ps
84,3).
|