Ukratko
1795 Savjest je najskrovitija jezgra
i svetiste covjekovo, gdje je on sam s Bogom, ciji glas odzvanja u njegovoj
nutrini.
1796 Moralna je savjest sud razuma
kojim ljudska osoba prepoznaje moralnu kakvocu konkretnog cina.
1797 Za covjeka koji je ucinio zlo,
presuda vlastite savjesti ostaje zalog obracenja i nade.
1798 Dobro odgojena savjest ispravna
je i istinita. Ona donosi sudove slijedeci razum, u skladu s pravim dobrom sto
ga je mudrost Stvoriteljeva htjela. Svatko se mora sluziti prikladnim
sredstvima da odgoji savjest.
1799 Stavljena pred moralni izbor,
savjest moze donijeti ispravan sud u skladu s razumom i s bozanskim zakonom
ili, naprotiv, pogresan, koji se od njih udaljuje.
1800 Covjek se mora uvijek
pokoravati sigurnom sudu vlastite savjesti.
1801 Moralna savjest moze ostati u
neznanju ili donositi krive sudove. To neznanje i te zablude nisu uvijek izuzeti
od krivnje. 1802 Bozja
je rijec svjetlo nasim koracima. Nju nam treba u
vjeri i molitvi usvajati i provoditi u djelo. Tako se odgaja moralna savjest.
|