I. Ljudske kreposti

1804 Ljudske kreposti (vrline) jesu cvrsti stavovi, stalna raspolozenja, trajne savrsenosti razuma i volje koje ravnaju nasim cinima, zapovijedaju nasim strastima i upravljaju nasim vladanjem po razumu i vjeri. One daju lakocu, gospodstvo nad sobom i radost za moralno dobar zivot. Krepostan je covjek onaj koji slobodno cini dobro.

Cudoredne kreposti stjecu se ljudskim nastojanjem. One su plodovi i klice moralno dobrih cina; one pripravljaju sve moci ljudskog bica da udje u zajednistvo s bozanskom ljubavi.

RAZLIKOVANJE STOZERNIH KREPOSTI

1805 Cetiri kreposti imaju ulogu stozera. Zato se i zovu "stozerne" (kardinalne); sve ostale se svrstavaju oko njih. To su: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost. "Ako li tko ljubi pravednost, kreposti su plodovi njezinih napora: jer ona poucava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti" (Mudr 8,7). U mnogim poglavljima Svetog pisma te se kreposti hvale pod drugim imenima.

1806 Razboritost je krepost koja upucuje prakticni razum da u svim prilikama razlikuje nase istinsko dobro i da izabere prikladna sredstva da ga izvrsi. Covjek "pametan pazi na korak svoj" (Izr 14,15). "Budite mudri i budni u molitvama" (1 Pt 4,7). Razboritost je "ispravna norma djelovanja", pise sveti Toma slijedeci Aristotela. Nema nista zajednickog s plasljivoscu ili strahom, ni s dvolicnoscu ili pretvaranjem. Nju nazivaju "auriga virtutum" - kormilarem kreposti: jer ravna drugim krepostima pokazujuci im pravilo i mjeru. Razboritost neposredno upravlja sudom savjesti. Razborit covjek odlucuje svoje vladanje i uredjuje zivot slijedeci taj sud. Zahvaljujuci toj kreposti mi primjenjujemo moralna nacela na pojedinacne slucajeve bez pogreske i svladavamo dvojbe o dobru sto ga treba izvrsiti i o zlu sto ga treba izbjeci.

1807 Pravednost je moralna krepost koja se sastoji u postojanoj i cvrstoj volji dati Bogu i bliznjemu sto im pripada. Pravednost prema Bogu zove se "krepost bogostovlja" (virtus religionis). Pravednost prema ljudima upucuje da se postuju prava svakoga te se u ljudskim odnosima uspostavi sklad koji promice pravicnost glede osoba i opceg dobra. Pravedan covjek o kome se cesto govori u svetim Knjigama odlikuje se trajnom ispravnoscu svojih misli i cestitoscu vladanja prema bliznjemu: "Ne budi pristran prema neznatnome, ne popustaj pred velikima: po pravdi sudi svome bliznjemu" (Lev 19,15). "Gospodari, pruzajte svojim robovima sto je pravo i pravicno, znajuci da i vi imate Gospodina na nebu!" (Kol 4,1).

1808 Jakost je moralna krepost koja u poteskocama osigurava cvrstocu i postojanost u traganju za dobrom. Ona jaca odluku da se covjek opre napastima i svlada zapreke u moralnom zivotu. Krepost jakosti osposob-ljava ga da pobijedi strah, cak i smrt, i da se odvazno suoci s iskusenjima i progonstvima. Ona daje hrabrost da se covjek odrekne i zrtvuje vlastiti zivot, da bi obranio pravednu stvar. "Gospodin je moja snaga i pjesma" (Ps 118,14). "U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!" (Iv 16,33).

1809 Umjerenost je moralna krepost koja obuzdava privlacnost naslada i osposobljuje za ravnotezu u upotrebi stvorenih stvari. Ona osigurava gospodstvo volje nad nagonima i drzi zelje u granicama cestitosti. Umjerena osoba vlastite osjetne teznje usmjeruje prema dobru, cuva zdravu moc rasudjivanja, ne ide za vlastitim "nagonom" i vlastitom snagom "slijedeci strasti svoga srca" (Sir 5,2). Stari zavjet cesto hvali umjerenost: "Ne idi za svojim strastima, kroti svoje pozude" (Sir 18,30). Novi zavjet je naziva "uzdrzljivost" ili "trijeznost". Mi moramo zivjeti "trijezno i pravedno i pobozno (...) na ovome svijetu" (Tit 2,12). Dobro zivjeti ne znaci nista drugo nego ljubiti Boga svim svojim srcem, svom svojom dusom i svim svojim djelovanjem. Njemu se daje potpuna ljubav (po umjerenosti) koju nikakva nesreca ne moze pokolebati (sto ocituje jakost), ljubav koja samo njega slusa (to je pravednost), koja bdije da bi razlikovala sve stvari, u strahu da je ne bi zatekla lukavost i laz (a to je razboritost). KREPOSTI I MILOST

1810 Bozja milost prociscuje i uzdize ljudske kreposti stecene odgojem, slobodnim cinima i ustrajnoscu uvijek obnavljanom s naporom. S Bozjom pomocu, one kuju znacaj i daju lakocu u vrsenju dobra. Krepostan covjek je sretan sto zivi kreposno.

1811 Covjek ranjen grijehom ne moze lako ocuvati moralnu ravnotezu. Dar spasenja po Kristu daje nam milost potrebnu da ustrajemo u trazenju kreposti. Svatko mora uvijek moliti za tu milost svjetla i snage, pristupati sakramentima, suradjivati s Duhom Svetim, slijediti njegove pozive da ljubimo dobro i da se klonimo zla.