II. Definicija grijeha
1849 Grijeh
je prekrsaj protiv razuma, istine, ispravne savjesti; prijestup je istinske
ljubavi prema Bogu i bliznjemu, zbog izopacene privrzenosti nekim dobrima. On
ranjava covjekovu narav i ugrozava ljudsku solidarnost; definiran je kao
"rijec, cin ili zelja protiv vjecnog zakona".
1850 Grijeh
je uvreda Bogu: "Tebi, samo tebi ja sam zgrijesio i ucinio sto je zlo pred
tobom" (Ps 51,6). Grijeh se dize protiv ljubavi Bozje prema nama,
udaljuje od nje nasa srca. Kao i prvi grijeh, to je neposlusnost, buna protiv
Boga, radi volje da covjek postane "kao bog" spoznajuci i odredjujuci
dobro i zlo (Post 3,5). Grijeh je dakle
"ljubav prema sebi sve do prezira Boga". Zbog tog oholog uzdizanja
samog sebe grijeh je dijametralno oprecan Isusovoj poslusnosti koja ostvaruje
spasenje.
1851 Upravo u muci, u kojoj ce ga
Kristovo milosrdje pobijediti, grijeh ocituje u najvecem stupnju svoju zestinu
i svoje mnogolicje: nevjeru, ubilacku mrznju, odbacenje i porugu sa strane
starjesina i naroda, Pilatov kukavicluk i okrutnost vojnika, Judinu izdaju tako
tesku za Isusa, Petrovo zatajenje, napustanje ucenikâ. Ipak upravo u casu
tmina i kneza ovoga svijeta Kristova zrtva tajanstveno postaje izvor iz kojeg
ce neiscrpno izvirati oprostenje grijeha.
|