IV. Tezina grijeha: smrtni i laki grijeh
1854 Prikladno je
prosudjivati grijehe po njihovoj tezini. Razlikovanje izmedju smrtnoga i lakoga
grijeha, zamjetljivo vec u Svetom pismu, nametnulo se u crkvenoj predaji. A
potvrdjuje ga i ljudsko iskustvo.
1855 Smrtni grijeh u
covjekovu srcu razara ljubav teskom povredom Bozjeg zakona; on covjeka odvraca
od Boga, njegove posljednje svrhe i blazenstva, pretpostavljajuci mu nize
dobro. Laki grijeh ne unistava ljubav, premda je vrijedja i ranjava.
1856 Smrtni grijeh, ukoliko u nama
pogadja zivotno pocelo, tj. ljubav, zahtijeva novu inicijativu Bozjeg milosrdja
i obracenje srca, koje se ostvaruje redovito u sakramentu pomirenja:
I kad se volja usmjeri prema necemu sto se po sebi protivi ljubavi, po
kojoj se covjek usmjeruje prema konacnoj svrsi, grijeh je zbog svog objekta
smrtan (...), bio on protiv ljubavi prema Bogu, kao sto je psovka,
krivokletstvo itd., ili protiv ljubavi prema bliznjemu, kao sto je ubojstvo,
preljub i slicno (...) Nekad se pak volja gresnikova usmjeruje na ono sto u
sebi sadrzi neki nered, ali se ipak ne protivi ljubavi prema Bogu i bliznjemu,
kao sto su isprazne stvari, neumjesni smijeh i sl. Takve stvari su laki
grijesi. 1857 Da neki grijeh bude smrtan, istovremeno se traze
tri uvjeta: "Smrtni je grijeh onaj kojemu je objekt teska
stvar, a ucinjen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom".
1858 Tesku stvar poblize
odredjuje Deset zapovijedi, prema Isusovu odgovoru bogatom mladicu: "Ne
ubij, ne cini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoci lazno! Ne otmi! Postuj oca svoga
i majku" (Mk 10,19). Tezina grijeha je veca ili manja: ubojstvo je
vece od kradje. Treba voditi racuna i o svojstvu povrijedjenih osoba: nasilje
nad roditeljima po sebi je vece od nasilja nad strancem.
1859 Da bude smrtan, grijeh mora
biti ucinjen punom svijescu i potpunim pristankom. To pretpostavlja
poznavanje gresnosti cina, njegovog protivljenja Bozjem zakonu. Povrh toga
ukljucuje pristanak dovoljno slobodan da se moze govoriti o osobnom izboru.
Hinjeno neznanje i tvrdoca srca ne umanjuju voljni znacaj grijeha, nego ga
naprotiv povecavaju.
1860 Nehoticno neznanje moze
umanjiti, cak i ponistiti ubrojivost teskoga grijeha. Ipak pretpostavlja se da
nikome nisu nepoznata nacela moralnog zakona koja su upisana u savjest svakoga
covjeka. Porivi osjecajnosti, strasti mogu takodjer smanjiti voljni i slobodni
znacaj krivnje; a isto tako vanjske prisile ili patoloski poremecaji. Grijeh
ucinjen iz zlobe, zbog namjernog izbora zla, ponajveci je grijeh.
1861 Smrtni grijeh, kao i sama
ljubav, korjenita je mogucnost ljudske slobode. Posljedicom mu je gubitak
ljubavi i oduzimanje posvetne milosti, tj. stanja milosti. Ako se ne iskupi
kajanjem i bozanskim oprostenjem, uzrokuje iskljucenje iz Kristova kraljevstva
i vjecnu smrt u paklu; nasa sloboda ima, naime, moc donositi konacne, neopozive
odluke. No, iako mozemo prosuditi da je neki cin u sebi tezak grijeh, ipak sud
o osobama moramo prepustiti Bozjoj pravednosti i milosrdju.
1862 Laki se grijeh cini
kad se u lakoj stvari ne obdrzava mjera sto je propisuje moralni zakon ili kad
se moralni zakon krsi u teskoj stvari, ali bez pune svijesti i bez potpunog
pristanka.
1863 Laki grijeh slabi ljubav i
ocituje neurednu sklonost prema stvorenim dobrima; prijeci napredak duse u
vjezbanju u kreposti i u vrsenju moralnog dobra; zasluzuje vremenite kazne.
Namjerni laki grijeh, koji ostaje bez pokajanja, malo po malo nas pripravlja da
pocinimo teski grijeh. Ipak laki nas grijeh ne suprotstavlja bozanskoj volji i
prijateljstvu; ne raskida saveza s Bogom. Moguce ga je popraviti miloscu
Bozjom. Laki grijeh "ne lisava posvetne milosti, prijateljstva s Bogom,
ljubavi, a prema tome ni vjecnog blazenstva". Covjek, dok je u tijelu, ne
moze izbjeci sve grijehe, bar ne lake grijehe. Ipak ne smijes pridavati malu
vaznost onim grijesima koji se nazivaju lakima. Malo drzis do njih kad ih
mjeris, ali kojeg li uzasa kad ih brojis! Mnoge lake stvari stavljene zajedno
cine jednu tesku: mnogo kapljica pune rijeku, isto tako mnogo zrnaca cini hrpu.
Koja tada nada ostaje? Prije svega ispovijed... 1864 "No pohuli li tko
na Duha Svetoga, nema oprostenja dovijeka; krivac je grijeha vjecnoga"
(Mk 3,29). Bozje milosrdje ne pozna granica, ali tko namjerno odbaci
prihvatiti ga pokajanjem, odbacuje oprostenje vlastitih grijeha i spasenje sto
ga Duh Sveti nudi.Takvo otvrdnuce moze dovesti do konacnog nepokajanja i vjecne
propasti.
|