Clanak 1.

OSOBA I DRUSTVO

I. Komunitarni karakter ljudskog poziva

1878 Svi su ljudi pozvani k istoj svrsi, samome Bogu. Postoji neka slicnost izmedju jedinstva bozanskih Osoba i bratstva sto treba da ga ljudi uspostave medju sobom u istini i ljubavi. Ljubav prema bliznjemu neodjeljiva je od ljubavi prema Bogu.

1879 Ljudskoj osobi potreban je drustveni zivot. To nije covjeku nesto pridodano, nego je zahtjev njegove naravi. Po odnosu s drugima, po uzajamnom sluzenju i dijalogu s bracom covjek razvija vlastite mogucnosti i tako odgovara svom pozivu.

1880 Drustvo je skup osoba organski povezanih nacelom jedinstva koji nadilazi svaku od njih. Skup, u isti mah vidljiv i duhovan, kao drustvo traje u vremenu: ono je bastinik proslosti i pripravlja buducnost. Po njemu svaki covjek postaje "bastinik", prima "talente" koji obogacuju njegov identitet i koje treba umnoziti. S pravom, svatko duguje privrzenost zajednicama kojima pripada, i postivanje vlasti kojoj je povjereno opce dobro.

1881 Svaka je zajednica odredjena vlastitim ciljem te je dosljedno podvrgnuta posebnim pravilima; no "pocelo, subjekt i svrha svih drustvenih ustanova jest i mora biti ljudska osoba".

1882 Neka drustva, kao sto su obitelj i gradjanska zajednica, neposredno odgovaraju covjekovoj naravi. Ona su mu nuzna. Da bi sto veci broj osoba sudjelovao u drustvenom zivotu, treba promicati osnivanje drustava i saveza "ekonomskih, socijalnih, kulturno-zabavnih, sportskih, profesionalnih i politickih, koji mogu biti ili samo nacionalni ili medjunarodni". Ta "socijalizacija" izrazava takodjer i naravnu teznju koja potice ljude da se udruzuju radi ostvarenja ciljeva koji nadilaze mogucnosti pojedinaca. Ona razvija prirodne darove osobe, napose duh inicijative i smisao za odgovornost te doprinosi zastiti njezinih prava.

1883 Socijalizacija sadrzava i opasnosti. Pretjerano mijesanje drzave moze ugroziti osobnu slobodu i inicijativu. Crkvena je nauka razradila nacelo tzv. supsidijarnosti. Prema tom nacelu "drustvo viseg reda ne smije se mijesati u nutarnji zivot drustva nizeg reda lisavajuci ga njegovih nadleznosti, nego ga mora podrzati u slucaju nuzde te mu pomoci da svoje djelo uskladi s djelovanjem drugih drustvenih cimbenika u vidu zajednickog dobra".

1884 Bog nije htio samome sebi pridrzati vrsenje svih vlasti. On svakom stvorenju povjerava zadace koje je ono sposobno izvrsiti prema sposobnostima svoje naravi. U taj nacin upravljanja treba se ugledati u drustvenom zivotu. Nacin Bozjeg ravnanja svijetom, koji svjedoci o najdubljem postivanju ljudske slobode, trebao bi nadahnjivati mudrost onih koji upravljaju ljudskim zajednicama. Oni se moraju vladati kao sluge bozanske Providnosti.

1885 Nacelo supsidijarnosti protivi se svim oblicima kolektivizma. Ono odredjuje granice uplitanju drzave i nastoji uskladiti odnose izmedju pojedinaca i drustava. Tezi za uspostavom istinskog medjunarodnog poretka.