II. Obracenje i drustvo
1886 Drustvo je
nenadomjestivo za ostvarenje covjekova poziva. Da se postigne taj cilj, nuzno
je postivati pravu ljestvicu vrednotâ koja "podredjuje materijalno i
instinktivno nutarnjem i duhovnom":
Ljudsku zajednicu ponajprije valja smatrati stvarnoscu duhovnog reda:
po njoj ljudi, prosvijetljeni svjetlom istine, jedan s drugim izmjenjuju
spoznaje: mogu izboriti svoja prava i vrsiti duznosti; ona potice ceznje za
dobrima duha; u svemu lijepome, ma koje vrste bilo, s pravom zajednicki
uzivaju; stalnom voljom naginju k izlijevanju svega ponajboljega svoga u druge;
dobra tudjega duha marno gledaju i sami prihvacaju. To su vrijednosti koje
treba da nadahnjuju i usmjeravaju kulturnu djelatnost, ekonomski zivot,
drustvenu organizaciju, politicke pokrete i vlade, zakonodavstvo i sva ostala
izrazavanja drustvenog zivota u njegovu neprestanom razvoju. 1887 Zamjenjivanje
sredstava s ciljevima, sto dovodi do toga da se vrijednost posljednje svrhe
pridaje onome sto je samo sredstvo za njezino postignuce, ili da se osobe
smatraju samo sredstvom u vidu nekoga cilja, radja nepravednim strukturama koje
"otezavaju ili stvarno onemogucavaju krscansko ponasanje u skladu sa
zapovijedima bozanskog zakonodavca".
1888 Zato, da se postignu drustvene
promjene koje bi stvarno bile u sluzbi osobe, treba se osloniti na njezine duhovne
i moralne darove i na trajan zahtjev njezina nutarnjeg obracenja.
Prvenstvo priznato obracenju srca niposto ne iskljucuje, naprotiv namece obvezu
da se ustanove i zivotne prilike, kada uzrokuju grijeh, prikladno poboljsaju da
bi bile u skladu s normama pravednosti i promicale, a ne sprecavale dobro.
1889 Bez pomoci milosti, ljudi ne bi
znali "uociti put, cesto uzak, izmedju kukavicluka koji popusta pred zlom,
i nasilja koje, umisljajuci da se bori protiv zla, samo ga otezava". To je
put ljubavi, ljubavi prema Bogu i bliznjemu. Ljubav predstavlja veliku
drustvenu zapovijed. Ona postuje druge i njihova prava; zahtijeva vrsenje
pravde i samo ona nas za to osposobljuje. Ljubav nadahnjuje zivot koji postaje
dar sama sebe: "Tko god bude nastojao zivot svoj sacuvati, izgubit ce ga;
a tko ga izgubi, sacuvat ce ga" (Lk 17,33). Ukratko
1890 Postoji odredjena slicnost
izmedju jedinstva medju bozanskim osobama i bratstva sto treba da ga ljudi medju
sobom uspostave.
1891 Da se razvije u skladu s
vlastitom naravi, ljudskoj osobi je potreban drustveni zivot. Nekoja drustva,
kao sto su obitelj i gradjanska zajednica, neposredno odgovaraju ljudskoj
naravi.
1892 "Pocelo, subjekt i svrha
svih drustvenih ustanova jest i mora biti ljudska osoba".
1893 Treba poticati na siroko
sudjelovanje u drustvima i savezima.
1894 Prema nacelu supsidijarnosti ni
drzava ni neko vise drustvo ne smiju zamijeniti inicijativu i odgovornost osoba
i posrednih tijela.
1895 Drustvo mora pomagati a ne
prijeciti vrsenje kreposti. Ono se mora nadahnjivati ispravnom ljestvicom
vrednotâ. 1896 Ondje gdje grijeh izopacuje
drustveno ozracje, treba se uteci obracenju srdaca i Bozjoj milosti. Ljubav
potice na pravedne reforme. Nema rjesenja drustvenog pitanja izvan Evandjelja.
|