|
1939 Nacelo solidarnosti,
oznaceno i imenom "prijateljstva" ili "socijalne ljubavi",
izravan je zahtjev ljudskog i krscanskog bratstva: Zabluda je danas dosta
rasirena, sto se zaboravlja zakon ljudske solidarnosti i ljubavi, zakon sto nam
ga s jedne strane diktira i namece zajednicko porijeklo i jednakost razumne
naravi vlastite svim ljudima, kojem mu drago narodu pripadali, a s druge strane
otkupiteljska zrtva koju je Isus Krist na zrtveniku kriza prinesao svom
nebeskom Ocu u korist gresnog covjecanstva. 1940 Ta se solidarnost izrazava
osobito u rasporedbi dobara i nagradi za rad. Ona pretpostavlja i zalaganje za
pravedniji drustveni poredak u kojemu bi se napetosti bolje prevladale a sukobi
lakse nasli dogovorno rjesenje.
1941 Drustveni i gospodarski
problemi mogu se rijesiti samo uz suradnju svih oblika solidarnosti: solidarnosti
uzajamne izmedju siromasnih, izmedju siromasnih i bogatih, izmedju samih
radnika, izmedju poslodavaca i zaposlenih, solidarnost izmedju nacija i naroda.
Ta medjunarodna solidarnost zahtjev je moralnog reda. O njoj dobrim dijelom
ovisi mir svijeta.
1942 Krepost solidarnosti nadilazi
podrucje materijalnih dobara. Sireci duhovna dobra vjere, Crkva je uz to
pogodovala razvitku vremenitoga blagostanja i cesto mu otvarala nove putove.
Tako se kroz vjekove ispunjala rijec Gospodinova: "Trazite najprije
kraljevstvo Bozje i pravednost njegovu, a sve ce vam se ostalo nadodati" (Mt
6,33): Vec dvije tisuce godina u dusi Crkve zivi i snazno djeluje onaj osjecaj
koji je, sve do heroizma ljubavi, potakao i jos uvijek potice monahe zemljoradnike,
osloboditelje robova, dvoritelje bolesnika, vjerovjesnike, pronositelje
civilizaje i kulture svim narastajima i svim narodima kako bi se stvorili
drustveni uvjeti koji ce omoguciti svima zivot dostojan covjeka i krscanina.
|