1950 Moralni je zakon djelo bozanske
Mudrosti. Mozemo ga, u biblij-skom smislu, oznaciti kao ocinsku pouku, kao
Bozju pedagogiju. Propisuje covjeku putove, pravila zivotnog ponasanja koja
vode k obecanom blazenstvu; zabranjuje stranputice zla koje udaljuju od Boga i
od njegove ljubavi. U isto je vrijeme strog u svojim propisima, a sladak u
svojim obecanjima.
1951 Zakon je pravilo ponasanja koje
je nadlezna vlast izdala na opce dobro. Moralni zakon pretpostavlja razumski
poredak sto ga je medju stvorovima, za njihovo dobro i u vidu njihova cilja,
uspostavila Stvoriteljeva svemoc, mudrost i dobrota. Svaki zakon nalazi svoju
prvu i posljednju istinu u vjecnom zakonu. Razum proglasuje i odredjuje zakon kao
svojevrsno ucesce u Providnosti zivoga Boga, Stvoritelja i Otkupitelja sviju.
"Uredba razuma, evo, to se zove zakonom". Jedini se covjek medju svim
zivim bicima moze ponositi da je bio dostojan primiti od Boga zakon; kao zivo
bice obdareno razumom, sposobno spoznavati i razlucivati, covjek ce uredjivati
svoje ponasanje sluzeci se svojom slobodom i svojim razumom - u poucljivu
posluhu onome koji mu je sve povjerio. 1952 Izrazi su moralnoga zakona
razliciti, a medjusobno su svi uskladjeni: vjecni zakon, u Bogu, kao izvor svih
zakona; prirodni zakon; objavljeni zakon sto obuhvaca Stari zakon i Novi ili
Evandjeoski zakon, i napokon gradjanski i crkveni zakoni.
1953 Moralni zakon nalazi u Kristu
svoju puninu i svoje jedinstvo. Isus Krist je kao osoba put savrsenstva. On je dosvrsetak Zakona jer samo
on naucava i daje pravednost Bozju: "Jer dovrsetak zakona je Krist - na
opravdanje svakomu koji vjeruje" (Rim 10,4).
|