|
1954 Covjek ucestvuje u
mudrosti i dobroti Stvoritelja koji mu daje da bude gospodar svojih cina,
sposoban da se usmjeruje prema istini i dobru. Prirodni zakon je izraz izvornog
moralnog osjecaja koji omogucuje covjeku da razumom razlucuje sto je dobro, sto
li zlo,sto li istina a sto laz: Prirodni je zakon upisan i uklesan u dusu svih
i svakoga pojedinog covjeka; to je zapravo sam ljudski razum koji nalaze ciniti
dobro, a zabranjuje grijeh (...) Ipak, taj nalog ljudskog uma ne bi mogao imati
snagu zakona kad ne bi bio glas i tumac jednog viseg uma kojemu treba da se nas
duh i nasa sloboda podloze. 1955 "Bozanski i prirodni" zakon pokazuje
covjeku kojim mu je putem ici da izvrsi dobro i postigne svoj cilj. Prirodni
zakon naznacuje prva i bitna pravila koja upravljaju moralnim zivotom. Oslonac
mu je teznja i podloznost Bogu, izvoru i sucu svakoga dobra, kao i osjecaj za
drugoga kao sebi jednakoga. U svojim poglavitim zapovijedima taj je zakon
izlozen u Dekalogu. A zove se prirodni zakon, ne u odnosu s prirodom nerazumnih
bica, nego zato sto je razum, koji ga proglasuje, vlastit ljudskoj prirodi.
Gdje su dakle upisana ta pravila, ako ne u knjizi onoga svjetla sto se zove
Istinom? Odatle, dakle, proistjece svaki pravedan zakon te se upisuje u srce
covjeka koji odjelotvoruje pravednost, ne useljujuci se u njega nego kao
utiskujuci se u njega, kao sto slika prelazi s pecata u vosak, ne napustajuci
pecat.
Prirodni zakon i nije drugo nego svjetlo razuma u nas od Boga uliveno.
Zahvaljujuci tome spoznajemo sto nam je ciniti i cega nam se kloniti. To
svjetlo ili taj zakon sam je Bog darovao stvorenju. 1956 Buduci da je prisutan
u srcu svakog covjeka i zasnovan razumom, prirodni je zakon sveopci u
svojim zapovijedima: autoritet mu se proteze na sve ljude. On izrazava
dostojanstvo osobe i utemeljuje njezina osnovna prava i duznosti: Doista
postoji pravi zakon: to je ispravan razum; sukladan je s naravi i nalazi se u
svim ljudima; nepromjenljiv je i vjecan; njegove zapovijedi iziskuju duznost,
njegove zabrane cuvaju od zablude (...) Zlocin je zamijeniti ga protivnim
zakonom; zabranjeno je ne izvrsiti ma i jednu njegovu odredbu; nitko nema prava
da ga posve dokine. 1957 Primjena prirodnoga zakona vrlo je raznolika; moze
zahtijevati prilagodbu mnogostrukim uvjetima zivota, vec prema mjestima,
razdoblju i okolnostima. Ipak, u raznolicju kulturâ prirodni zakon ostaje
pravilom sto ljude povezuje medju sobom i nalaze im, uza sve neizbjezive
razlike, opca nacela.
1958 Prirodni je zakon nepromjenljiv
i postojan usred svih povijesnih mijena; odolijeva svemu razvoju ideja i
obicaja i podrzava njihov napredak. Norme koje ga izrazavaju ostaju sustinski
valjane. Pa i kad mu se nacela zanijecu, njega se ne moze unistiti ili covjeku
iscupati iz srca. Uvijek ponovno iskrsava u zivotu pojedinaca i drustva: Kradju
zacijelo, Gospodine, kaznjava tvoj zakon, a tako i zakon upisan u srcima
ljudskim koji ni njihova zloca ne moze izbrisati. 1959 Prirodni zakon, kao vrlo
dobro djelo Stvoriteljevo, pruza cvrste temelje na kojima covjek moze sagraditi
zgradu moralnih pravila koja ce upravljati njegovim opredjeljenjima. On
postavlja i nezaobilazan moralni temelj za izgradnju ljudske zajednice. Napokon
osigurava nuzni temelj za gradjanski zakon koji se na nj nadovezuje bilo
razmisljanjem koje izvlaci posljedice iz nacela prirodnoga zakona, bilo
dopunama pozitivne i pravne naravi.
1960 Zapovijedi prirodnoga zakona ne
uocavaju svi jasno i neposredno. U sadasnjem stanju, covjeku gresniku potrebne
su milost i objava kako bi vjerske i moralne istine mogli upoznati "svi,
bez teskoca, s cvrstom sigurnoscu i bez primjese zablude". Prirodni zakon
pruza objavljenom Zakonu i milosti temelj od Boga pripravljen i uskladjen s
djelovanjem Duha Svetoga.
|