|
1987 Milost Duha Svetoga ima
moc da nas opravda, to jest ocisti od nasih grijeha i udijeli nam
"pravednost Bozju po vjeri u Krista Isusa" (Rim 3,22) i po
krstenju: Ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da cemo i zivjeti zajedno s njime.
Znamo doista: Krist, uskrisen od mrtvih, vise ne umire, smrt njime vise ne
gospoduje. Sto umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a sto zivi, zivi Bogu.
Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a zivima Bogu u Kristu Isusu (Rim
6,8-11). 1988 Snagom Duha Svetoga sudjelujemo u muci Kristovoj umiruci grijehu,
i u njegovu uskrsnucu radjajuci se na nov zivot; udovi smo njegova Tijela,
Crkve, i loze pricijepljene njemu, Trsu: Po Duhu smo svi mi ucesnici Bozji
(...) Imamo udjela u bozanskoj naravi po ucescu na Duhu (...) Eto, zasto Duh
cini bozanskima one u kojima je nazocan! 1989 Prvo je djelo milosti Duha
Svetoga obracenje, kojemu je plod opravdanje, kako je Isus navijestio na
pocetku Evandjelja: "Obratite se jer je blizu Kraljevstvo Bozje" (Mt
4,17). Na poticaj milosti, covjek se okrece prema Bogu i udaljuje od grijeha te
tako prima oprostenje i pravednost odozgor. "Opravdanje (...) nije tek
otpustanje grijeha nego je i posvecenje i obnova unutrasnjega covjeka".
1990 Opravdanje oslobadja covjeka
od grijeha koji se suprotstavlja ljubavi Bozjoj te cisti njegovo srce.
Opravdanje je posljedica inicijative Bozjeg milosrdja, Boga koji pruza
oprostenje. Ono
pomiruje covjeka s Bogom. Izbavlja od ropstva grijeha i ozdravlja.
1991
Opravdanje je u isto vrijeme prihvacanje Bozje pravednosti po
vjeri u Krista Isusa. Ovdje pravednost oznacuje ispravnost bozanske ljubavi.
Zajedno s opravdanjem ulijevaju se u nasa srca vjera, ufanje i ljubav i daje
nam se posluh Bozjoj volji.
1992
Opravdanje nam je zasluzeno mukom Krista koji se na krizu
prinio kao zrtva ziva, sveta, Bogu mila, te je njegova krv postala pomirilistem
za grijehe svih ljudi. Opravdanje nam se daje po krstu,
sakramentu vjere. Ono nas suoblicava s pravednoscu Boga koji nas snagom svoga
milosrdja cini iznutra pravednima. Cilj mu je slava Bozja i Kristova te dar
zivota vjecnoga: Sada se izvan Zakona ocitovala pravednost Bozja posvjedocena
Zakonom i Prorocima - pravednost Bozja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji
vjeruju. Ne, nema razlike! Svi su zaista sagrijesili i potrebna im je slava
Bozja; opravdani su besplatno, njegovom miloscu po otkupljenju u Kristu Isusu.
Njega je Bog izlozio da krvlju svojom bude pomiriliste po vjeri. Htio je tako
ocitovati svoju pravednost kojom je u svojoj bozanskoj strpljivosti propustao
dotadasnje grijehe; htio je ocitovati svoju pravednost u sadasnje vrijeme - da
bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove (Rim
3,21-26). 1993 Opravdanje uspostavlja suradnju izmedju milosti Bozje i
covjekove slobode. Ta se covjekova suradnja izrazava pristankom vjere uz
Rijec Bozju koja covjeka zove k obracenju, i u ljubavi koja sudjeluje s
poticajem Duha Svetoga koji covjeka pretjece i cuva. Bog dotice srce covjekovo
svjetloscu Duha Svetoga tako da covjek niti ostaje posve nedjelatan kada se
podlaze nadahnucu, koje dakako moze i odbiti, niti se bez bozanske milosti,
samom svojom slobodnom voljom, moze pripraviti za pravednost pred Bogom. 1994 Opravdanje
je najizvrsnije djelo Bozje ljubavi koja se ocitovala u Kristu, a dano
nam je po Duhu Svetom. Sveti Augustin smatra da je "opravdanje bezboznika
vece djelo od stvaranja neba i zemlje" jer "nebo ce i zemlja proci,
dok spasenje i opravdanje izabranika nece proci nikada". On takodjer misli
da opravdanje gresnika nadvisuje samo stvaranje andjela u pravednosti, jer
ocituje vece milosrdje.
1995 Duh Sveti je nutarnji ucitelj. Darivajuci zivot "unutrasnjem
covjeku" (Rim 7,22; Ef 3,16), opravdanje ukljucuje posvecenje cijeloga
bica: Kao sto nekoc predadoste udove svoje za robove necistoci i bezakonju - do
bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do
posvecenja. (...) Sada pak posto ste oslobodjeni grijeha i postali sluge Bozje,
imate plod svoj za posvecenje, a svrsetak - zivot vjecni (Rim 6,19.22).
|