|
1996 Nase opravdanje dolazi
od Bozje milosti. Milost je naklonost, nicim zasluzena pomoc koju nam
Bog daje da bismo odgovorili njegovu pozivu: da postanemo sinovi i kceri Bozje,
posinci, sudionici bozanske naravi i zivota vjecnoga.
1997 Milost je sudjelovanje u
Bozjemu zivotu; ona nas uvodi u intimnost trojstvenoga zivota. Po krstenju
krscanin sudjeluje u milosti Krista koji je Glava svoga Tijela. Kao
"posinak" i on moze Boga nazivati "Ocem", u jedinstvu sa
Sinom jedinorodjenim. On prima zivot Duha koji u nj ulijeva ljubav i oblikuje
Crkvu.
1998 Taj poziv na zivot vjecni je nadnaravan.
Ovisi posvema o nicim zasluzenoj Bozjoj inicijativi jer nam samo Bog moze
objaviti i darovati samoga sebe. Premasuje sposobnost covjekova razuma i moci
njegove volje kao i svakoga drugog stvora.
1999 Milost Kristova je nezasluzen
dar kojim nam Bog dariva svoj zivot, sto nam ga u dusu ulijeva Duh Sveti da je
ozdravi od grijeha i posveti. To je posvetna (posvecujuca) ili
pobozanstvenjujuca milost, koju primamo na krstenju. Ona je u nama izvor
djela posvecenja: Je li, dakle, netko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo
“gle” nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu (2 Kor
5,17-18).
2000 Posvetna milost je stalan dar,
postojano i nadnaravno stanje sto usavrsuje dusu osposobljujuci je da zivi s
Bogom i djeluje po njegovoj ljubavi. Treba razlikovati trajnu (habitualnu)
milost, kao trajno osposobljenje da zivimo i djelujemo prema bozanskom
pozivu, od djelatnih milosti, koje oznacuju Bozje zahvate bilo na
pocetku obracenja, bilo u toku djela posvecenja. 2001 Vec i sama pripravnost
covjekova da prihvati milost predstavlja djelovanje te milosti. Ona je
potrebna da pobudi i podrzi nasu suradnju u opravdanju po vjeri i u posvecenju
po ljubavi. Ono sto je u nama otpoceo Bog privodi k ispunjenju: "On doista
otpocinje tako da mi, njegovim djelovanjem, htjednemo; on dovrsava djelo,
sudjelujuci s pokretima nase volje koja je vec obracena". I mi djelujemo,
ali djelujemo sudjelujuci s Bogom koji djeluje pretjecuci nas svojim
milosrdjem. Pretjece nas da nas ozdravi, a potom nas prati da ozdravljeni
ocvrsnemo. Pretjece nas da bi nas pozvao i pratit ce nas da nas proslavi.
Pretjece nas da bismo u poboznosti zivjeli, a pratit ce nas da bismo s njime
vjecno zivjeli, jer zasigurno bez njega ne mozemo nista. 2002 Slobodna Bozja
inicijativa zahtijeva slobodan covjekov odgovor ; Bog je covjeka doista
stvorio na svoju sliku, obdarivsi ga, uz slobodu, sposobnoscu da ga upozna i
ljubi. Dusa istom po slobodi moze uci u zajednistvo ljubavi. Bog neposredno
dotice i izravno covjeku srce pokrece. Stavio je u covjeka teznju za istinom i
dobrom koju samo on moze zadovoljiti. Obecanja "zivota vjecnoga"
odgovaraju toj teznji, iznad svake nade: Ti si poslije svojih djela, koja su
bila veoma dobra, pocinuo sedmi dan (...) To nam je glas tvoje Knjige htio
proreci da i mi poslije svojih djela, koja su samo zato veoma dobra sto si nam
ih ti dao, treba da pocinemo u tebi u subotu vjecnoga zivota. 2003 Milost je
nadasve i poglavito dar Duha koji nas cini pravednima i posvecuje. Ali milost
obuhvaca i darove sto nam ih Duh daje da nas pridruzi svom djelovanju te nas
osposobi da sudjelujemo u spasenju drugih i u rastu Tijela Kristova, Crkve. To
su sakramentalne milosti vlastite razlicitim sakramentima. To su, osim
toga, posebne milosti sto se nazivaju i "karizme" po
grckoj rijeci sto je rabi sveti Pavao, a znaci blagonaklonost, nezasluzeni dar,
dobrocinstvo.Koja god im bila narav, katkada i izvanredna, kao sto je dar
cudesa ili jezika, karizme su usmjerene na posvetnu milost, a cilj im je opce
dobro Crkve. One su u sluzbi ljubavi koja izgradjuje Crkvu.
2004 Medju posebnim milostima uputno
je spomenuti staleske milosti koje prate vrsenje odgovornih duznosti
krscanskog zivota i sluzbi u krilu Crkve: Dare pak imamo razlicite po milosti
koja nam je dana; je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri; je li
sluzenje - neka je u sluzenju; je li poucavanje - u poucavanju; je li hrabrenje
- u hrabrenju; tko dijeli, neka je darezljiv; tko je predstojnik - revan; tko
iskazuje milosrdje - radostan! (Rim 12,6-8). 2005 Milost izmice nasem
iskustvu jer spada u nadnaravni red i tek se vjerom moze upoznati. Stoga se
ne mozemo pozivati na svoje osjecaje i svoja djela da bismo zakljucili da smo
opravdani i spaseni. Ipak, po rijeci Gospodinovoj: "Po njihovim cete ih
plodovima prepoznati" (Mt 7,20), promatranje Bozjih dobrocinstava u
nasem zivotu i u zivotu svetaca pruza nam jamstvo da milost u nama djeluje i
potice nas na sve vecu vjeru i na stav zaufana siromastva. Jedan od najljepsih
iskaza takva raspolozenja duse jest odgovor sv. Ivane Arske na izazovno pitanje
svojih crkvenih sudaca: "Upitana da li znade da li je u milosti Bozjoj,
odgovori: Ako nisam, Bog zeli da budem; ako jesam, Bog me zeli u njoj
sacuvati".
|