|
III. Zasluga
Tebe slavi zbor svetih, i ti nagradjujuci njihove zasluge, nagradjujes
darove svoje. 2006 Rijec "zasluga" opcenito oznacuje duznu naplatu
sto ga zajednica ili drustvo daje nekom svom clanu za djelo, prosudjeno kao
dobro ili zlo, koje prema tome zasluzuje nagradu ili kaznu. Zasluga ulazi u red
kreposti pravednosti, po nacelu jednakosti koje joj je pravilo.
2007 U odnosu prema Bogu, u strogo
pravnom smislu, covjek ne moze imati zasluga. Izmedju njega i nas postoji
nerazmjerna nejednakost jer smo mi od njega kao Stvoritelja sve primili.
2008 Covjekova zasluga pred Bogom u
krscanskom zivotu pociva na tome sto je Bog slobodno odlucio covjeka
pridruziti djelu svoje milosti. Ocinska djelatnost Bozja pretjece svojim
nadahnucem, i na to se covjekovo slobodno djelovanje nadovezuje suradnjom, tako
te zasluge za dobra djela treba pripisati najprije Bozjoj milosti, a onda
vjerniku. I sama covjekova zasluga, uostalom, pripada Bogu jer je dobrim
djelima u Kristu izvor Duh Sveti svojim nadahnucima i pomaganjem.
2009 Buduci da nas nase posinastvo
po milosti cini sudionicima bozanske naravi, ono nam moze, po nezasluzenoj
pravednosti Bozjoj, pruziti i pravu zaslugu. To je pravo tek posljedica
milosti, puno pravo na temelju ljubavi koja nas cini "subastinicima"
Kristovim i dostojnima da steknemo "obecanu bastinu vjecnoga zivota".
Zasluge nasih dobrih djela darovi su Bozje dobrote. "Najprije nam je dana
milost, potom slijedi ono dugovano (...) i tako njegovi darovi postaju tvoje
zasluge".
2010 Buduci da u redu milosti
inicijativa pripada Bogu, nitko ne moze zasluziti prvu milost koja stoji
na pocetku obracenja, oprostenja i posvecenja. No na poticaj Duha Svetoga i
ljubavi mozemo sebi i drugima susljedno zasluziti korisne milosti
za nase posvecenje, za porast milosti i ljubavi i za postignuce vjecnoga
zivota. I sama vremenita dobra, kao sto je zdravlje i prijateljstvo, mozemo
zasluziti po rasporedu Bozje mudrosti. Sve su te milosti i ta dobra predmet
krscanske molitve. Ona providja nasoj potrebi za miloscu u svrhu zasluznih djela.
2011 Ljubav Kristova u nama vrelo
je svih nasih zasluga pred Bogom. Milost nas po djelatnoj ljubavi
sjedinjuje s Kristom tako te jamci nadnaravni znacaj nasih cina i dosljedno
njihovu zasluznost pred Bogom i pred ljudima. Sveci su uvijek bili zivo svjesni
da su njihove zasluge cista milost. Poslije zemaljskog progonstva nadam se da
cu tebe uzivati u vjecnoj domovini. Ali ne zelim skupljati zasluge za nebo:
hocu raditi jedino za tvoju ljubav (...) Uvecer ovoga zivota pojavit cu
se pred tobom praznih ruku jer te ne molim, Gospodine, da brojis moja djela.
Sva nasa pravedna djela nisu bez mrlje u tvojim ocima. Zato hocu da se
zaodjenem tvojom vlastitom pravednoscu i da od tvoje ljubavi
primim vjecno posjedovanje tebe samoga(...).
|