|
2041 Crkvene zapovijedi imaju
mjesto u sklopu moralnog zivota sto se nadovezuje na liturgijski zivot i njime
se hrani. Obvezatnost tih pozitivnih zakona, koje su proglasile pastoralne
vlasti, ima za cilj da vjernicima zajamci prijeko potreban minimum za duh
molitve, moralnu zalozenost i rast ljubavi prema Bogu i bliznjemu. 2042 Prva
zapovijed ("Sudjeluj u svetoj misi u dan Gospodnji i u druge zapovjedne
blagdane!") zahtijeva od vjernika da sudjeluju u euharistijskom slavlju na
kojem se sabire krscanska zajednica u dan spomena na Gospodinovo uskrsnuce.
Druga zapovijed ("Najmanje jednom godisnje ispovjedi svoje
grijehe!") jamci pripravu na Euharistiju po primanju sakramenta pomirenja
koji produzuje krsno djelo obracenja i oprostenja.
Treca zapovijed ("Smjerno primaj svog Stvoritelja bar o
Vazmu") jamci minumum s obzirom na primanje Gospodinova Tijela i Krvi u
vezi s vazmenim blagdanima, koji su vrelo i srediste krscanskog bogosluzja.
2043 Cetvrta zapovijed
("Svetkuj zapovjedne blagdane!") dopunja opsluzivanje nedjelje
sudjelovanjem u glavnim liturgijskim blagdanima u cast otajstava Gospodnjih,
Djevicinih i svetackih.
Peta zapovijed ("Obdrzavaj propisani post i nemrs!")
osigurava razdoblja askeze i pokore koja nas pripravljaju na liturgijske
blagdane, sto pridonosi da ovladamo svojim nagonima i postignemo slobodu srca.
Vjernici su takodjer obvezani da pridonose materijalnim potrebama
Crkve, svatko prema svojoj mogucnosti.
|