DRUGI ODSJEK

DESET ZAPOVIJEDI BOZJIH

"UCITELJU, STO MI JE CINITI ...?"

2052 "Ucitelju, koje mi je dobro ciniti da imam zivot vjecni?" Mladicu koji mu je upravio to pitanje Isus odgovara ponajprije time sto ga podsjeca da je nuzno priznati Boga kao "jedinoga Dobrog", kao po izbor Dobro i izvor svakog dobra. Zatim mu Isus rece: "Ali ako hoces uci u zivot, cuvaj zapovijedi". Pa svojem sugovorniku navodi zapovijedi koje se odnose na ljubav prema bliznjemu: "Ne ubij! Ne cini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoci lazno! Postuj oca i majku!" Konacno Isus sazimlje te zapovijedi izricuci ih pozitivno: "Ljubi bliznjega svoga kao sebe samoga!" (Mt 19,16-19).

2053 Na taj prvi odgovor odmah se nadovezuje drugi: "Hoces li biti savrsen, idi, prodaj sto imas i podaj siromasima pa ces imati blago na nebu. A onda dodji i idi za mnom" (Mt 19,21). Taj drugi odgovor ne ponistava prvi. Nasljedovanje Isusa ukljucuje obdrzavanje zapovijedi. Zakon nije dokinut, ali je covjek pozvan da ga opet nadje u osobi svog Ucitelja, koji je njegovo savrseno ispunjenje. U trima sinoptickim Evandjeljima poziv Isusov, upucen bogatom mladicu da ga slijedi u poslusnosti ucenika i obdrzavanju zapovijedi, blizak je pozivu na siromastvo i na cistocu. Evandjeoski su savjeti nerazdruzivi od zapovijedi.

2054 Isus je preuzeo Deset zapovijedi, ali je u njihovu slovu ocitovao snagu Duha na djelu. Propovijedao je "pravednost" koja nadmasuje "pravednost pismoznanaca i farizeja" (Mt 5,20), ili pogana. Izlozio je sve zahtjeve zapovijedi: "Culi ste da je receno starima: Ne ubij (...) A ja vam kazem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit ce podvrgnut sudu" (Mt 5,21-22).

2055 Na pitanje: "Koja je zapovijed najveca u Zakonu?" (Mt 22,36), Isus odgovara: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dusom svojom i svim umom svojim. To je najveca i prva zapovijed; druga je ovoj slicna: Ljubi svoga bliznjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci" (Mt 22,37-40). Deset zapovijedi treba tumaciti u svjetlu te dvostruke i jedine zapovijedi ljubavi, koja je punina Zakona: Uistinu: Ne cini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne pozeli! i ima li koja druga zapovijed, sazeta je u ovoj rijeci: Ljubi svoga bliznjega kao sebe samoga. Ljubav bliznjemu zla ne cini. Punina dakle Zakona jest ljubav (Rim 13,9-10).

DESET ZAPOVIJEDI U SVETOM PISMU

2056 Rijec "Dekalog" doslovce znaci "deset rijeci" (Izl 34,28; Pnz 4,13; 10,4). Tih je "deset rijeci" Bog objavio svome narodu na svetoj gori. Napisao ih je "svojim prstom" (Izl 31,18) za razliku od ostalih naredbi sto ih je ispisao Mojsije. One su po izbor rijeci Bozje. Predane su nam u Knjizi Izlaska i u Ponovljenom zakonu. Vec od Starog zavjeta svete knjige navode tih "deset rijeci". Ali tek ce im Novi zavjet u Isusu Kristu objaviti pun smisao.

2057 Dekalog se razumije prije svega u sklopu Izlaska, koji je velik osloboditeljski dogadjaj Bozji u sredistu Starog saveza. Bilo da su zapovijedi izrazene kao nijecne odredbe, zabrane, bilo kao pozitivne zapovijedi (npr.: "Postuj oca i majku"), tih "deset rijeci" oznacuje uvjete za zivot oslobodjen od ropstva grijeha. Dekalog je put zivota: Ako poslusas zapovijedi Gospodina, Boga svoga, ( ) ljubeci ga, hodeci njegovim putevima, vrseci njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, zivjet ces, i razmnozit ce te Gospodin (Pnz 30,16). Ta se osloboditeljska snaga Dekaloga pokazuje, npr., u zapovijedi o subotnjem pocinku, koja vrijedi i za strance i robove: Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispruzenom misicom (Pnz 5,15). 2058 "Deset rijeci" sazimlju i proglasuju Bozji zakon: "Te je rijeci na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Gospodin svemu vasem zboru. Nista nije dodavao, nego ih je ispisao na dvije kamene ploce te ih predao meni" (Pnz 5,22). Zato se te dvije ploce zovu "Svjedocanstvo" (Izl 25,16). One naime sadrzavaju uvjete saveza sto ga je Bog sklopio sa svojim narodom. Te su "ploce Svjedocanstva" (Izl 31,18; 32,15; 34,29) morale biti polozene u "Kovceg" (Izl 25,16; 40,1-2).

2059 "Deset rijeci" izrekao je Bog u bogojavljenju [teofaniji] -("Licem je u lice Gospodin govorio s vama na brdu isred ognja": Pnz 5,4). One pripadaju objavi kojom Bog ocituje sebe i svoju slavu. Dar zapovijedî jest dar samoga Boga i njegove svete volje. Ocitujuci svoju volju Bog se objavljuje svome narodu.

2060 Dar zapovijedî i Zakona dio je Saveza sto ga je Bog sklopio sa svojima. Prema Knjizi Izlaska objava "deset rijeci" dana je izmedju ponude Saveza i njegova sklapanja, nakon sto se narod obvezao da ce "izvrsiti" sve sto Gospodin bijase rekao i da ce to "poslusati" (Izl 24,7). Dekalog se prenosi iskljucivo nakon ponovnog dozivanja u pamet Saveza ("Gospodin, Bog nas, sklopio je s nama Savez na Horebu": Pnz 5,2).

2061 Zapovijedi poprimaju puno znacenje unutar Saveza. Prema Pismu, cudoredno djelovanje covjekovo dobiva pun smisao u Savezu i po njemu. Prva od "deset rijeci" podsjeca na prvi korak Bozje ljubavi prema svome narodu: Buduci da covjek, zbog kazne za grijeh, bijase dosao iz raja slobode u ropstvo ovoga svijeta, zato prva recenica Dekaloga, tj. prva rijec zapovijedî Bozjih, govori o slobodi: "Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuce ropstva" (Izl 20,2; Pnz 5,6). 2062 Zapovijedi u pravom smislu dolaze na drugo mjesto; one izrazavaju nesto sto je ukljuceno u pripadnost Bogu koja je ustanovljena po Savezu. Cudoredno ponasanje jest odgovor na prvi korak Gospodinove ljubavi. Ono je priznanje, iskaz postovanja Bogu i zahvalno bogostovlje. Ono je suradnja s Bozjim naumom sto ga Bog provodi u povijesti.

2063 O Savezu i dijalogu izmedju Boga i ljudi svjedoci jos i to da su svi nalozi izreceni u prvoj osobi ("Ja sam Gospodin ... ") a upuceni drugoj osobi ("ti"). U svim Bozjim zapovijedima licna zamjenica u jednini naznacuje naslovnika: Bog ocituje svoju volju svemu narodu i ujedno svakom pojedincu: Gospodin je naredio ljubav prema Bogu i poucio nas o pravednosti prema bliznjemu da covjek ne bude ni nepravedan ni nedostojan Boga. Tako je, s pomocu Dekaloga, pripravljao covjeka da postane njegov prijatelj i da bude jedno srce s bliznjim (...). Rijeci Dekaloga ostaju valjane i za nas. Daleko od toga da budu dokinute, one su dolaskom Gospodinovim u tijelu dosegle puninu znacenja i razvoja.

DESET ZAPOVIJEDI U PREDAJI CRKVE

2064 Vjerna Pismu i u skladu s Isusovim primjerom, crkvena je predaja priznala Dekalogu temeljnu vaznost i znacenje. 2065 Od vremena svetog Augustina "Deset zapovijedî" zauzima pretezno mjesto u vjeronaucnoj pouci buducih krstenika i vjernika. U petnaestom stoljecu uobicajilo se izricati zapovijedi Dekaloga u srokovima - zbog lakseg pamcenje, i pozitivnim obrascima. To je jos i sada u upotrebi. Crkveni katekizmi cesto su izlagali krscansku cudorednu nauku slijedeci poredak "Deset zapovijedi".

2066 Razdioba i nabrajanje zapovijedî mijenjalo se tijekom povijesti. Ovaj katekizam slijedi diobu sv. Augustina, koja je postala tradicionalna u Katolickoj Crkvi. Nju su prihvatile i luteranske Crkve. Grcki su oci izvrsili ponesto drukciju razdiobu, koju nalazimo u pravoslavnim Crkvama i reformiranim zajednicama. 2067 Deset zapovijedi izricu zahtjeve ljubavi prema Bogu i prema bliznjemu. Prve se tri odnose prvenstveno na ljubav prema Bogu, a ostalih sedam na ljubav prema bliznjemu. Kao sto postoje dvije zapovijedi ljubavi, o kojima visi sav Zakon i Proroci - kako je govorio Gospodin (...) - tako je i Deset zapovijedi dano na dvjema plocama. Kaze se, doista, da su tri bile napisane na jednoj ploci, a sedam na drugoj. 2068 Tridentski sabor uci da Deset zapovijedi obvezuju krscane te da ih je opravdani covjek takodjer duzan obdrzavati. Drugi vatikanski sabor to potvrdjuje: "Biskupi kao nasljednici Apostola primaju od Gospodina (...) poslanje da uce sve narode i da propovijedaju Evandjelje svakomu stvorenju, da svi ljudi postignu spasenje po vjeri, krstenju i vrsenju zapovijedi".

JEDINSTVO DEKALOGA

2069 Dekalog je nerazdruziva cjelina. Svaka "rijec" upucuje na svaku drugu i na sve skupa; one se medjusobno uvjetuju. Dvije se ploce uzajamno osvjetljuju: tvore organsku cjelinu. Prekrsiti jednu zapovijed znaci povrijediti sve ostale. Ne moze se postovati druge ljude, a da se ne blagoslivlje njihov Stvoritelj. Ne moze se klanjati Bogu, a da se ne ljube svi ljudi, koji su njegova stvorenja. Deset zapovijedi objedinjuje vrhunaravni i drustveni zivot covjekov.

DESET ZAPOVIJEDI I NARAVNI ZAKON

2070 Deset zapovijedi pripada Objavi Bozjoj. U isto nas vrijeme uce pravoj ljudskoj covjecnosti. Isticu bitne duznosti, pa stoga, neizravno, i osnovna prava povezana s naravi ljudske osobe. Dekalog je povlasteni izricaj "naravnog zakona": Od pocetka je Bog u srce ljudi usadio naredbe naravnog zakona. Onda se zadovoljio time da im ih opet dozove u pamet. To je Deset zapovijedi Bozjih. 2071 Premda su pristupacne samom razumu, naredbe su Dekaloga bile i objavljene. Gresnom je covjecanstvu trebala ta objava, da bi imalo potpunu i pouzdanu spoznaju o zahtjevima naravnog zakona: Bilo je nuzno zapovijedi Dekaloga potpuno izloziti u uvjetima gresnog stanja, u kojem je svjetlo razuma zamraceno a volja skrenuta s pravog puta. Bozje zapovijedi poznajemo kroz Bozju objavu koju nam izlaze Crkva, i po glasu moralne savjesti.

OBVEZATNOST DEKALOGA

2072 Buduci da izricu osnovne covjekove duznosti prema Bogu i prema bliznjemu, Deset zapovijedi, u svom bitnom sadrzaju, objavljuju teske obveze. One su u sustini nepromjenljive, i obvezuju uvijek i svagdje. Nitko ne bi mogao od njih osloboditi. Deset je zapovijedi Bog urezao u srce ljudskog bica.

2073 Posluh zapovijedima obuhvaca i obveze koje su, po sebi, lake. Tako npr. uvreda nanesena rijecima zabranjena je petom zapovijedi, ali nece biti teski grijeh, osim zbog okolnosti ili nakane onog koji je nanosi.

"BEZ MENE NE MOZETE NISTA UCINITI"

2074 Isus rece: "Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne mozete nista uciniti" (Iv 15,5). Rod o kojemu govori jest svetost zivota sto ga cini plodnim sjedinjenje s Kristom. Kad vjerujemo u Isusa Krista, kad imamo dijela u njegovim tajnama i obdrzavamo njegove zapovijedi, Spasitelj sam dolazi da u nama ljubi svog Oca i svoju bracu, naseg Oca i nasu bracu. Njegova Osoba biva, po Duhu, zivo i nutarnje pravilo naseg ponasanja. "Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao sto sam ja vas ljubio" (Iv 15,12).