|
2084
Bog se ocituje podsjecajuci na svoje svemoguce, dobrohotno i
osloboditeljsko djelo u povijesti onoga komu se obraca: "Ja sam te izveo
iz zemlje egipatske, iz kuce ropstva." Prva rijec
sadrzi i prvu zapovijed Zakona: "Boj se Gospodina, Boga svoga (...) Ne
idite za drugim bogovima" (Pnz 6,13-14). Prvi poziv i pravedan
Bozji zahtjev jest da ga covjek prihvati i da mu se pokloni.
2085 Jedini i pravi Bog prije svega
Izraelu objavljuje svoju slavu. Objavljenje poziva i istine o covjeku povezano
je s objavom Boga. Covjek ima poziv da ocituje Boga djelujuci u skladu sa
svojim bicem stvorenim "na sliku i priliku Bozju": Nikada nece, o
Trifone, biti drugih bogova, niti ih je ikada bilo (...), osim onoga koji je
stvorio i uredio svemir. Mi ne mislimo da se nas Bog razlikuje od vasega. To je
onaj isti Bog koji je vase oce iz Egipta izveo "mocnom rukom i ispruzenom
misicom". Ne polazemo svoju nadu u nekog drugog Boga - a njih ni nema -
nego u istog Boga u kojega se i vi uzdate, u Boga Abrahamova, Izakova i
Jakovljeva. 2086 "U izricitoj Bozjoj izjavi: «Ja sam Gospodin, Bog tvoj»”
ukljucena je zapovijed vjere, nade i ljubavi. Doista, ako priznajemo da je on
Bog, i to vjecni, nepromjenljivi, uvijek isti sa samim sobom, time priznajemo i
njegovu beskonacnu istinitost; odatle slijedi obveza prihvatiti njegove rijeci
i prionuti uz njegove zapovijedi s punim priznanjem njegove vlasti. Osim toga,
ako je on Bog, onda priznajemo njegovu svemoc, dobrotu, dobrocinstva; iz toga
proizlazi neograniceno povjerenje i ufanje. A ako je on neogranicena dobrota i
neogranicena ljubav, kako mu ne ponuditi svoje predanje i darovati mu svu svoju
ljubav? Eto zasto u Bibliji Bog zapocinje i zavrsava svoje zapovijedi rijecima:
«Ja sam Gospodin»".
VJERA
2087 Vrelo nasemu cudorednom zivotu
jest vjera u Boga koji nam objavljuje svoju ljubav. Sveti Pavao govori o
"posluhu vjere" (Rim 1,5) kao o prvotnoj obvezi, ukazujuci da
je "nepoznavanje Boga" pocelo i objasnjenje svih cudorednih
skretanja. Nasa je duznost u pogledu Boga da u njega vjerujemo i da za njega
svjedocimo.
2088 Prva zapovijed trazi da
razborito i budno njegujemo i cuvamo svoju vjeru, odbacujuci sve sto joj se
protivi. Ima raznih nacina kojima se grijesi protiv vjere.
Hotimicna sumnja o vjeri zanemaruje ili odbija
drzati istinitim ono sto je Bog objavio i sto Crkva predlaze vjerovati. Nehoticna
sumnja znaci kolebanje u vjeri, poteskocu nadvladati prigovore vezane uz
vjeru, ili pak tjeskobu izazvanu njezinom nejasnocom. Ako se njeguje naumice,
sumnja moze dovesti do duhovnog sljepila.
2089 Nevjerovanje je
zanemarivanje objavljene istine ili hotimicno odbijanje pristati uz nju. Krivovjerje
je "uporno nijekanje, poslije primljenog krstenja, neke istine koja treba
da se vjeruje bozanskom i katolickom vjerom ili uporno sumnjanje u nju"; otpad
je "potpuno odbacivanje krscanske vjere"; raskol je
"uskracivanje podloznosti vrhovnom sveceniku ili zajednistva s clanovima
Crkve koji su mu podlozni".
UFANJE
2090 Kad se Bog objavljuje i zove
covjeka, on ne moze u potpunosti odgovoriti bozanskoj ljubavi vlastitim
snagama. Zato se mora ufati da ce mu Bog darovati sposobnost da mu uzvrati
ljubavlju i da djeluje u skladu sa zapovijedima ljubavi. Ufanje je pouzdano
iscekivanje bozanskog blagoslova i blazenog gledanja Boga; takodjer jest strah
uvrijediti Bozju ljubav i zasluziti kaznu.
2091 Prva se zapovijed odnosi i na
grijehe protiv ufanja, kao sto su ocaj i preuzetnost.
Ocajem se covjek prestaje nadati svome osobnom
spasenju od Boga, pomoci da ga postigne ili oprostenju grijeha. Tako se
suprotstavlja Bozjoj dobroti, pravednosti - jer Gospodin je, doista, vjeran
svojim obecanjima - i njegovu milosrdju.
2092 Dva su oblika preuzetnosti.
Ili je covjek preuzetan po tome sto precjenjuje svoje moci (te se nada da se
moze spasiti bez nebeske pomoci), ili po tome sto neopravdano racuna na svemoc
i milosrdje Bozje (nadajuci se da ce postici oprostenje bez obracenja i slavu
vjecnu bez zasluge).
LJUBAV
2093 Vjera u ljubav Bozju obuhvaca
poziv i obvezu odgovoriti Bozjoj ljubavi iskrenom ljubavlju. Prva nam zapovijed
nalaze da ljubimo Boga iznad svega, a sva stvorenja za njega i poradi njega.
2094 Protiv Bozje ljubavi se moze
grijesiti na razne nacine. Ravnodu-snost ne mari za Bozju ljubav ili
odbija da o njoj vodi brigu; ne priznaje da je Bog onaj koji ljubi prvi i
nijece snagu te ljubavi. Nezahvalnost propusta ili odbija priznati Bozju
ljubav i uzvratiti Bogu ljubav za ljubav. Mlakost je kolebanje ili nemar
odgovoriti Bozjoj ljubavi; moze ukljucivati odbojnost predati se dinamizmu
ljubavi. Nehaj ili duhovna lijenost dolazi dotle da otklanja
radost sto dolazi od Boga i da osjeca odbojnost prema bozanskom dobru. Mrznja
na Boga nastaje iz oholosti: oprecna je ljubavi prema Bogu, ciju dobrotu
nijece, cak se usudjuje proklinjati ga kao onoga koji zabranjuje grijehe i
udara kaznama.
|