|
2110 Prva zapovijed zabranjuje castiti
druge bogove osim Jedinog Gospodina, koji se objavio svomu narodu. Zabranjuje
praznovjerje i bezvjerje. Praznovjerje je, na neki nacin, izopacena
pretjeranost religije, dok je bezvjerje mana koja je manjkom oprecna kreposti
bogostovlja.
PRAZNOVJERJE
2111 Praznovjerje je zastranjenje
religioznog osjecaja i djela koja iz njega izviru. Moze se takodjer prikazati
pod maskom stovanja pravog Boga, npr. kad se nekim djelima, inace ispravnim ili
nuznim, pridaje gotovo magicna vaznost. Pripisivati djelotvornost molitvama i
sakramentalnim znakovima samo u njihovoj tvarnosti, a ne pazeci na nutarnje
raspolozenje koje zahtijevaju - znaci upasti u praznovjerje.
IDOLOPOKLONSTVO
2112 Prva zapovijed osudjuje mnogobostvo.
Od covjeka trazi da ne vjeruje u druge bogove osim u Boga, da ne casti
druga bozanstva, osim Jedinoga. Sveto pismo neprestance doziva u pamet
odbacivanje kumirâ, koji su "srebro i zlato, ljudskih ruku (...)
djelo", koji "usta imaju, a ne govore, oci imaju, a ne vide". Ti
isprazni kumiri covjeka cine praznim: "Takvi su i oni koji ih napravise i
svi koji se u njih uzdaju" (Ps 115,4-5.8). Bog, naprotiv, jest
"Bog zivi" (Js 3,10; Ps 42,3; itd), koji ozivljuje i
zahvaca u povijest.
2113 Idolopoklonstvo se ne odnosi
samo na krivo pogansko bogostovlje. Ono ostaje stalna napast za vjere. Sastoji
se u tom da se ucini bogom ono sto nije Bog. Idolopoklonstvo je kad covjek
casti i stuje neko stvorenje namjesto Boga, bilo da je rijec o bogovima ili
zlodusima (npr. satanizam), ili o moci, uzitku, rasi, precima, drzavi, novcu,
itd. "Ne mozete sluziti Bogu i bogatstvu", kaze Isus (Mt
6,24). Mnostvo je mucenika umrlo da se ne moraju klanjati "Zvijeri",
cak odbijajuci hiniti da je stuju. Idolopoklonstvo ne priznaje jedino
gospodstvo Bozje; zato je nespojivo sa zajednistvom s Bogom.
2114
Zivot se ljudski ujedinjuje klanjanjem Jedinomu. Zapovijed klanjati
se samo Gospodinu pojednostavljuje covjeka i spasava ga od rasipanja bez
granica. Idolopoklonstvo je izopacenje religioznog osjecaja, koji je covjeku
prirodjen. Idolopoklonik je onaj koji "svoje
neunistivo poznavanje Boga primjenjuje na bilo sto drugo a ne na Boga".
GATANJE I MAGIJA
2115 Bog moze objaviti buducnost
svojim prorocima ili drugim svetima. No, ispravan je stav krscanina u tom da
se, u stvarima koje se ticu buducnosti, s povjerenjem preda u ruke Providnosti
i da u tom pogledu izbjegava svaku nezdravu radoznalost. Nesmotrenost moze biti
manjak odgovornosti.
2116 Treba odbaciti sve oblike gatanja:
traziti pomoc od Sotone ili zloduhâ, zazivati duse pokojnikâ, ili
vrsiti druge radnje za koje se krivo misli da mogu "otkriti"
buducnost. Trazenje savjeta u horoskopima, astrologija, gatanje u dlan,
tumacenje znamenjâ i kockî, pojave vidovitosti, utjecanje medijima
- sve to prikriva volju gospodovanja nad vremenom, povijescu i konacno nad ljudima,
a ujedno i zelju da se umilostive skrite moci. To je sve u proturjecju s cascu
i stovanjem, zdruzenim sa strahopocitanjem prozetim ljubavlju, koje dugujemo
samo Bogu.
2117 Sva djela magije i caranja,
kojima bi se htjelo podloziti tajne moci i staviti ih u vlastitu sluzbu te
steci nadnaravnu moc nad bliznjim - pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje -
teska je povreda kreposti bogostovlja. A ta djela treba jos vise osuditi kad ih
prati namjera da se drugima skodi ili kad se njima trazi zahvat zloduhâ. Za osudu je takodjer nosenje
amajlija. Spiritizam cesto
ukljucuje djela gatanja i magije. Crkva upozorava vjernike da ga se cuvaju.
Nezakonito trazenje pomoci od tzv. tradicionalnih lijekova ne opravdava ni
zazivanje zlih sila ni iskoristavanje lakovjernosti drugoga.
BEZVJERJE
2118 Prva zapovijed Bozja osudjuje
glavne grijehe bezvjerja: iskusavanje Boga rijecima ili djelima, svetogrdje i
simoniju.
2119 Iskusavanje Boga jest u
tome da se, rijecima ili djelima, stavlja na kusnju njegova dobrota i svemoc.
Tako je Sotona htio od Isusa postici da se baci dolje s Hrama prisilivsi tako
Boga da intervenira. Isus mu suprotstavlja rijec Bozju: "Ne iskusavaj
Gospodina, Boga svojega!" (Pnz 6,16). Izazov koji se krije u
iskusavanju Boga vrijedja stovanje i pouzdanje koje dugujemo svome Stvoritelju
i Gospodinu. U njemu je uvijek pritajena sumnja u njegovu ljubav, providnost i
moc.
2120 Svetogrdje jest obescascivanje
sakramenata i drugih bogosluznih cina, kao i osoba, predmeta i mjesta Bogu
posvecenih, ili nedostojno postupanje s tim stvarima i cinima. Svetogrdje je
tezak grijeh osobito kad je pocinjeno protiv Euharistije, jer je u tom
sakramentu sustinski prisutno sámo tijelo Kristovo.
2121 Simonija je kupovanje i
prodavanje duhovnih stvari. Carobnjaku Simunu, koji je htio kupiti duhovnu moc
sto ju je vidio u djelovanju apostolâ, Petar odgovara: "Novac tvoj
zajedno s tobom propao kad si mislio dar Bozji novcima steci!" (Dj 8,20). To je u skladu s
Isusovom rijecju: "Besplatno primiste, besplatno dajte!" (Mt
10,8). Nemoguce je prisvajati duhovna dobra i s njima postupati kao vlasnik ili
gospodar, jer im je izvor u Bogu. Moguce ih je samo kao cist dar primiti od
Boga. 2122 "Neka sluzitelj za podjeljivanje sakramenata ne trazi nista
vise od priloga sto ih je odredila mjerodavna vlast, pazeci uvijek da potrebiti
ne bi zbog siromastva bili liseni pomoci sakramenata". Mjerodavna vlast
odredjuje te "priloge" na temelju nacela da krscanski narod mora
pridonositi uzdrzavanju sluzitelja Crkve. "Vrijedan je radnik hrane svoje" (Mt
10,10).
BEZBOSTVO ILI ATEIZAM
2123
"Mnogi nasi suvremenici uopce ne uvidjaju intimnu i zivu
poveza-nost s Bogom ili je izricito zabacuju, tako da ateizam treba ubrojiti
medju najteze pojave nasega vremena".
2124
Rijec bezbostvo (ateizam) oznacuje vrlo razlicite pojave. Jedan mu je
cest oblik prakticni materijalizam, koji svoje potrebe i teznje omedjuje unutar
granica prostora i vremena. Ateisticki humanizam krivo misli da je covjek
"sam sebi svrha, jedini graditelj i demijurg svoje vlastite
povijesti". Jedan drugi oblik suvremenog ateizma covjekovo oslobodjenje
ocekuje od njegova ekonomskog i socijalnog oslobadjanja, kojemu bi navodno
"religija po svojoj naravi bila zaprekom, ukoliko covjekovu nadu usmjeruje
prema (...) buducem zivotu, cime ga odvraca od izgradnje zemaljskog grada".
2125
Time sto odbacuje ili nijece Bozje postojanje, ateizam je grijeh
protiv kreposti bogostovlja. Nakane i okolnosti mogu uracunljivost glede te
krivnje mnogo umanjiti. Nastanku i sirenju ateizma "mogu nemalo pridonijeti
i sami vjernici, ukoliko zanemarivanjem vjerskog odgoja ili netocnim i
pogresnim izlaganjem nauke ili takodjer nedostacima svoga vjerskog, moralnog i
drustvenog zivota, pravo lice Boga i religije prije sakrivaju nego
otkrivaju".
2126
Cesto se ateizam temelji na krivom poimanju ljudske autonomije koja
ide cak do nijekanja svake ovisnosti o Bogu. Ustvari, "priznavanje Boga
niposto se ne protivi ljudskom dostojanstvu, jer je tom dostojanstvu temelj i
savrsenstvo u samom Bogu". Crkva zna "da se njezina poruka slaze s
najdubljim zeljama ljudskog srca".
AGNOSTICIZAM
2127 Agnosticizam poprima vise
oblika. U nekim slucajevima agnostik odbija nijekati Boga; naprotiv, dopusta da
postoji transcendentno bice, ali koje se ne moze objaviti i o kojem nitko nije
u stanju nista reci. U drugim pak slucajevima agnostik se ne izjasnjava o
Bozjem postojanju, izjavljujuci da je nemoguce to dokazati, dapace da nije
moguce to niti ustvrditi niti zanijekati.
2128 Agnosticizam katkada moze
sadrzavati izvjesno trazenje Boga, ali moze takodjer predstavljati stanovit
indiferentizam, bjezanje od temeljnog problema postojanja i tupost moralne
savjesti. Vrlo se cesto agnosticizam izjednacuje s prakticnim ateizmom.
|