|
Ovo je dan sto ga ucini Gospodin: radujmo se i klicimo u njemu! (Ps
118, 24) .
DAN USKRSNUCA: NOVO STVARANJE
2174 Isus je uskrsnuo od mrtvih
"prvi dan u tjednu" (Mt 28,1; Mk 16,2; Lk 24,1; Iv
20,1). Kao dan Kristova uskrsnuca, "prvi dan", doziva u pamet prvo
stvaranje, a kao "osmi dan", koji slijedi po suboti, oznacuje novo
stvaranje, zapoceto Kristovim uskrsnucem. Za krscane je postao prvi medju svim
danima, blagdan nad blagdanima, dan Gospodnji ("he Kyriake
heméra", "dies dominica"), nedjelja: Sastajemo se u dan
sunca jer je to prvi dan kada je Bog, promijenivsi tamu i tvar, stvorio svijet.
U isti je dan Isus Krist, nas
Spasitelj, ustao od mrtvih.
NEDJELJA - ISPUNJENJE SUBOTE
2175
Nedjelja se jasno razlikuje od subote, iza koje vremenski svaki
tjedan slijedi; krscanima nedjelja nadomjesta obredne propise subote. Po
Kristovoj pashi ispunja duhovnu istinu hebrejske subote i navijesta covjekov
vjecni pocinak u Bogu. Uistinu, Zakonsko je bogosluzje pripravljalo Otajstvo
Kristovo: sto se u njem vrsilo oznacavalo je unaprijed neki vid Kristova
otajstva: Oni koji su zivjeli u starom poretku stvarî krenuli su prema
novoj nadi, ne obdrzavajuci vise subotu, nego dan Gospodnji, dan u kojem se,
miloscu Gospodina i po njegovoj smrti, pojavio nas zivot. 2176 Svetkovanje
nedjelje ostvaruje cudoredni propis koji je po naravi upisan u covjecje srce,
tj. "Bogu iskazivati vanjsko, vidljivo, javno i redovito stovanje u spomen
njegovoj opcoj dobrohotnosti prema ljudima". Nedjeljno bogosluzje
dovrsenje je cudorednog propisa Starog saveza, od kojega preuzimlje ritam i duh
slaveci svaki tjedan Stvoritelja i Otkupitelja svoga naroda.
NEDJELJNA EUHARISTIJA
2177
Nedjeljno slavlje Dana i Euharistije Gospodnje u sredistu je zivota
Crkve. "Nedjelja u koju se, prema apostolskoj predaji, slavi vazmeno
otajstvo, treba da se u opcoj Crkvi obdrzava kao prvobitan zapovjedni
blagdan". Isto tako treba da se obdrzavaju blagdani Rodjenja Gospodina
nasega Isusa Krista, Bogojavljenja, Uzasasca i Presvetog tijela i krvi
Kristove, Svete Bogorodice Marije, njezina Bezgresnoga zaceca i Uznesenja,
svetog Josipa, svetih apostola Petra i Pavla te konacno Svih svetih. 2178 Taj
obicaj krscanske zajednice seze do u pocetke apostolskog vremena. Poslanica
Hebrejima opominje: "Ne ostavljajmo svoje skupstine, kao sto nekoji imadu
obicaj, nego bodrimo jedan drugoga" (Heb 10,25). Predaja je
sacuvala spomen jedne uvijek suvremene opomene: "Dodji navrijeme u crkvu,
priblizi se Gospodinu i priznaj svoje grijehe, kaj se u molitvi (...) Sudjeluj
u svetoj i bozanskoj liturgiji, dovrsi svoju molitvu i nemoj otici prije
otpusta (...) Cesto smo ponovili: ovaj ti je dan darovan
za molitvu i pocinak. Ovo je dan sto nam ga ucini Gospodin. Klicimo i radujmo
se u njemu". 2179 "Zupa je odredjena zajednica vjernika trajno
ustanovljena u partikularnoj Crkvi, za koju je pastirska briga, pod vlascu
dijecezanskog biskupa, povjerena zupniku kao njezinu vlastitom pastiru".
Ona je mjesto u kojem se svi vjernici mogu skupiti za nedjeljno slavlje Euharistije.
Zupa uvodi krscanski puk u redovito oblikovani liturgijski zivot, sabire ga na
to slavlje; uci ga spasonosnoj Kristovoj nauci; po dobrim i bratskim djelima u
djelo provodi ljubav Gospodnju: Ti ne mozes moliti kod kuce kao u crkvi, gdje
je sakupljen Bozji puk, gdje se jednodusno dize vapaj k Bogu. Ima tu nesto
vise: sjedinjenje pametî, suglasje dusâ, veza ljubavi, molitve
svecenikâ.
NEDJELJNA OBVEZA
2180 Crkveni propis naznacuje i
tocno odredjuje zakon Gospodnji: "Nedjeljom i drugim zapovjednim
blagdanima vjernici su obvezni sudjelovati u misi". "Zapovijedi
sudjelovanja u misi udovoljava onaj tko ili na sam blagdan ili uvecer
prethodnog dana prisustvuje misi gdje god se ona slavi po katolickom
obredu".
2181 Nedjeljna Euharistija
utemeljuje i ucvrscuje cjelokupno krscansko djelovanje. Zato su vjernici duzni
sudjelovati u Euharistiji u zapovjedne dane, osim ako su opravdani ozbiljnim
razlogom (npr. bolest, skrb za dojencad, ili su od svoga zupnika dobili
oprost). Oni koji hotimice ne izvrse tu obvezu cine teski grijeh.
2182 Sudjelovanje u zajednickom
euharistijskom slavlju dana Gospo-dnjega svjedocanstvo je pripadnosti i
vjernosti Kristu i njegovoj Crkvi. Vjernici tako svjedoce svoje zajednistvo u
vjeri i ljubavi. Istovremeno svjedoce Bozju svetost i svoju nadu u spasenje.
Jedni druge ucvrscuju uz potporu Duha Svetoga. 2183 "Ako nema dovoljno
posvecenih sluzbenika ili zbog drugog vaznog razloga bude nemoguce sudjelovanje
u euharistijskom slavlju, veoma se preporucuje vjernicima da sudjeluju u sluzbi
Rijeci, ako se ona prema propisima dijecezanskog biskupa slavi u zupnoj crkvi
ili na drugom svetom mjestu, ili da potrebno vrijeme provedu u molitvi osobno ili
u obitelji ili, prema prigodi, u skupinama obitelji".
DAN MILOSTI I POCINKA
2184 Kao sto Bog "u sedmi dan
pocinu od svega djela koje ucini" (Post 2,2), tako se u zivotu
covjecjem izmjenjuju rad i pocinak. Ustanova dana Gospodnjeg pridonosi da
"svi imaju dovoljno odmora i slobodna vremena za obiteljski, kulturni,
drustveni i vjerski zivot".
2185 U nedjelje i ostale zapovjedne
blagdane neka se vjernici uzdrze od onih djela i poslova koji prijece
iskazivanje stovanja Boga, radost vlastitu danu Gospodnjem ili potrebit odmor
duse i tijela. Obiteljske potrebe ili velika drustvena dobrobit zakonite su
isprike od propisa nedjeljnog pocinka. Ipak vjernici neka bdiju da takva
zakonita opravdanja ne bi stvorila navike stetne za vjeru, obiteljski zivot i
zdravlje. Ljubav prema istini trazi sveto slobodno vrijeme, nuzda pak ljubavi
prihvaca opravdan rad. 2186 Duznost je krscana koji raspolazu slobodnim
vremenom, da se sjete brace koja imaju iste potrebe i ista prava, ali se zbog
siromastva i bijede ne mogu odmoriti. Krscansko je bogoljublje odavna nedjelju
posvetilo dobrim djelima i smjernim uslugama koje trebaju bolesni, nemocni,
stari. Krscani ce posvetiti nedjelju takodjer darujuci obitelj i rodbinu svojim
vremenom i iskazujuci im paznju koju im tesko mogu iskazivati u ostale dane
tjedna. Nedjelja je vrijeme pogodno za razmi-sljanje, sutnju, ucenje i
razmatranje, sto pogoduje rastu nutarnjeg i krscan-skog zivota. 2187
Svetkovanje dana Gospodnjeg i blagdana trazi ozbiljno zajednicko zalaganje.
Svaki krscanin mora izbjegavati da drugima, bez nuzde, namece ono sto bi im
prijecilo da obdrzavaju dan Gospodnji. Kad obicaji (sport, ugostiteljske radnje
itd.) i drustvene potrebe (javne sluzbe itd.) od nekih zahtijevaju nedjeljni
rad, svatko nek se smatra odgovornim da za se odvoji dovoljno slobodna vremena.
Vjernici ce, umjereno i s ljubavlju, paziti da izbjegavaju izgrede i nasilja
koji se katkada dogadjaju prilikom masovnih zabava. Unatoc strogim gospodarstvenim
zahtjevima, javne ce vlasti bdjeti da gradjanima osiguraju vrijeme namijenjeno
odmoru i bogosluzju. Slicna je duznost poslodavaca u odnosu na zaposlene. 2188
Postujuci vjersku slobodu i opce dobro sviju, krscani se moraju truditi da
nedjelje i blagdani Crkve budu zakonski priznati kao neradni dani. Oni treba da
svima javno pruze primjer molitve, postovanja i radosti, i da svoje predaje
brane kao dragocjen prilog duhovnom zivotu ljudskog drustva. Ako zakonodavstvo
doticne zemlje ili drugi razlozi obvezuju na rad nedjeljom, taj dan ipak treba
da bude zivljen kao dan naseg oslobodjenja, koji nam omogucuje udjela u
"svecanom skupu", u "Crkvi prvorodjenaca zapisanih na nebu"
(Heb 12,22-23).
|