|
DUZNOSTI DJECE
2214 Bozje ocinstvo izvor je
ljudskog ocinstva; na Bozjem se ocinstvu temelji duznost postivanja roditelja.
Postovanje sto ga djeca, malodobna ili odrasla, iskazuju svom ocu i majci,
hrani se naravnom privrzenoscu koja se radja iz veze koja ih zdruzuje. To je
postovanje sto ga trazi Bozja zapovijed.
2215 Postivanje roditelja (sinovska
odanost) je cin priznanja onima koji su, darovavsi zivot, s
ljubavlju i radom dali djecu na svijet i omogucili im rasti u dobi, mudrosti i
milosti. "Svim srcem postuj oca svoga, i ne zaboravi majcinih bolova.
Sjeti se da im svoj zivot dugujes: kako da im uzvratis sve sto ucinise za
te?" (Sir 7,27-28).
2216 Djetinje postovanje iskazuje se
takodjer u poucljivosti i pravoj poslusnosti: "Sine moj, cuvaj
zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje (...) da te vode kada
hodis, da te cuvaju kada spavas i da se s tobom razgovaraju kad se
probudis" (Izr 6,22). "Mudar sin slusa naputak ocev, a
podsmjevac ne slusa ukora" (Izr 13,1).
2217 Dokle god zivi u roditeljskoj
kuci, dijete treba slusati sve sto roditelji opravdano traze za dobro njegovo i
dobro obitelji. "Djeco, slusajte roditelje u svemu; to je milo u
Gospodinu" (Kol 3,20). Djeca takodjer treba da slusaju razumne
naloge svojih odgojitelja i svih onih kojima ih roditelji povjeravaju. No, ako
su u savjesti uvjereni da bi posluh stanovitoj odredbi bio protivan cudoredju,
neka ne poslusaju.
Rastuci, djeca ce i dalje postovati roditelje. Predusretat ce njihove
zelje, cesto traziti njihov savjet. Prihvacat ce njihova opravdana upozorenja.
S osamostaljenjem prestaje posluh djece prema roditeljima, ali ne i postovanje
koje im uvijek duguju. To postovanje u stvari je ukorijenjeno u strahu Bozjemu,
jednom od darova Duha Svetoga. 2218 Cetvrta zapovijed podsjeca odraslu djecu da
su za roditelje odgo-vorni. Koliko im je moguce, duzni su im u starosti
i bolesti, u samoci ili neimastini pomagati moralno i materijalno. Isus istice
tu duznost zahvalnosti. Jer Gospod slavi oca u djeci njegovoj, i ucvrscuje
pravo majke nad sinovima njezinim. Tko stuje oca okajava grijehe i tko casti
majku svoju, sabire blago. Tko stuje oca, radovat ce se sa svoje djece i bit ce
uslisan u dan molitve svoje. Tko casti oca svojeg, dugo zivi; tko cini radost
majci svojoj, slusa Gospoda (Sir 3,2-6).
Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne zalosti ga za zivota
njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti koji si u
punoj snazi (...) Od hulitelja nije bolji tko prezire oca, i Gospod proklinje
onoga tko vrijedja majku (Sir 3,12-13.16). 2219 Djetinje postovanje
pogoduje skladu svega obiteljskog zivota; tice se odnosa medju bracom i
sestrama. Postovanje prema roditeljima odrazuje se na svu obiteljsku
sredinu. "Vijenac su starcima sinovi sinova" (Izr 17,6).
"Sa svom poniznoscu i blagoscu, sa strpljivoscu" podnosite
"jedni druge u ljubavi" (Ef 4,2).
2220 Krscani duguju posebnu
zahvalnost onima od kojih su primili dar vjere, milost krstenja i zivot u
Crkvi. To mogu biti roditelji, drugi clanovi obitelji, djedovi i bake, duhovni
pastiri, vjeroucitelji, drugi ucitelji ili prijatelji. "Na pameti mi je
neprijetvorna vjera koja je u tebi - ona vjera koja je najprije prebivala u
tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam, i u tebi" (2
Tim 1,5).
DUZNOSTI RODITELJA
2221 Plodnost bracne ljubavi ne
svodi se samo na radjanje djece nego se mora prosiriti na njihov moralni odgoj
i duhovno oblikovanje. Odgojno djelovanje roditelja "toliko je
vazno da se tesko moze icim zamijeniti". Pravo i duznost odgoja
roditeljima su prvotni i neotudjivi.
2222 Roditelji treba da svoju djecu
smatraju djecom Bozjom te ih postuju kao ljudske osobe. Oni ih
odgajaju u vrsenju Bozjeg zakona pokazujuci kako su i sami poslusni volji Oca
nebeskoga.
2223 Roditelji su prvi odgovorni za
odgoj svoje djece. Tu odgovornost svjedoce prije svega stvaranjem obitelji
u kojoj su njeznost, oprastanje, postovanje, vjernost i nesebicno sluzenje
pravilo zivota. Domace ognjiste osobito je prikladno mjesto za odgoj u
krepostima. Taj odgoj zahtijeva priucavanje odricanju, ispravno
rasudjivanje, vladanje sobom, sto su uvjeti svake prave slobode. Neka roditelji
pouce djecu podlagati "ono sto je tvarno i nagonsko onome sto je unutarnje
i duhovno". Na roditeljima je takodjer teska odgovornost pruzati djeci
dobar primjer. Priznavajuci iskreno pred djecom svoje slabosti bit ce
sposobniji voditi ih i ispravljati: Tko ljubi sina svog, cesto ga bije sibom
(...) Tko valjano odgaja
sina, imat ce od njega koristi (Sir 30,1-2).
A vi, ocevi, ne srdite djece svoje, nego
ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim (Ef 6,4). 2224
Obiteljsko ognjiste prirodna je sredina za uvodjenje covjeka u skupnu
solidarnost i odgovornost. Nek roditelji uce djecu cuvati se popustanja i
zastranjivanja koja ugrozavaju ljudska drustva.
2225
Miloscu sakramenta zenidbe roditelji su primili odgovornost i
povlasticu navijestati vjeru svojoj djeci. Neka ih od najranije dobi
uvode u otajstva vjere, kojih su svojoj djeci "prvi navjestitelji".
Neka ih od najnjeznijeg uzrasta cine sudionicima crkvenoga zivota. Nacin
obiteljskog zivljenja moze razvijati cuvstvena nagnuca koja za cio zivot
postaju istinski preduvjeti i potpornji zive vjere.
2226
Roditelji treba da pocnu djecu odgajati za vjeru od njihove
najnjeznije dobi. Taj se odgoj ostvaruje vec time sto se clanovi obitelji
potpomazu u rastu vjere svjedocenjem krscanskog zivota zivljenoga u skladu s
Evandjeljem. Obiteljska kateheza prethodi, prati i obogacuje druge oblike
vjeronauka. Poslanje je roditelja uciti djecu moliti se i otkrivati u sebi
zvanje djece Bozje. Zupa je euharistijska zajednica i srce bogo-sluznog zivota
krscanskih obitelji; ona je povlasteno mjesto kateheze za djecu i za roditelje.
2227
Djeca opet pridonose roditeljskom rastu u svetosti. Svi
zajedno i svaki napose, plemenito i neumorno, uzajamno daju oprostenje sto ga
iziskuju uvrede, svadje, nepravde i nevjernosti. Na to ih upucuje uzajamna
privrzenost. To zahtijeva ljubav Kristova.
2228 U
doba djetinjstva roditeljsko se postovanje i ljubav osobito iskazuje u skrbi i
paznji pri podizanju djece i zadovoljavanju njihovih materijalnih i duhovnih
potreba. U tijeku rasta isto postovanje i odanost
upucuju roditelje odgajati djecu da se pravilno sluze razumom i slobodom.
2229 Pravo je roditelja, kao
najodgovornijih za odgoj, djeci izabrati skolu koja odgovara njihovu
uvjerenju. To je jedno
od osnovnih ljudskih prava. Roditelji su, koliko je god moguce, duzni birati
skole koje im mogu najbolje pomoci u zadaci krscanskih odgojitelja. Javne su vlasti duzne roditeljima to pravo jamciti osiguravajuci uvjete
da se njime mogu stvarno sluziti.
2230 Kad odrastu, pravo je i duznost
djece izabrati zvanje i vlastiti zivotni stalez. Te nove odgovornosti preuzimat
ce u povjerljivu odnosu s roditeljima, od kojih ce traziti i rado primati
upozorenja i savjete. A roditelji ce paziti da djecu ne sile ni glede izbora
zvanja ni glede izbora zenidbenog druga. Ta duznost obazrivosti ne prijeci im
pomagati djeci mudrim savjetima, osobito kad namjeravaju osnovati obitelj.
2231 Ima ih koji ne sklapaju zenidbu
kako bi skrbili za roditelje ili za svoju bracu i sestre, kako bi se iskljucivo
posvetili odredjenom zvanju ili iz drugih valjanih razloga. Takvi mogu uvelike
pridonositi dobru ljudske obitelji.
|