V. Vlasti u gradjanskom drustvu
2234 Cetvrta
Bozja zapovijed propisuje takodjer postivati sve one koji su za nase dobro od
Boga primili neku vlast u drustvu. Ona osvjetljuje kako duznosti vrsioca vlasti
tako i onih kojima vlast sluzi.
DUZNOSTI GRADJANSKIH VLASTI
2235 Oni koji obnose vlast, treba da
je vrse tako da sluze. "Tko hoce da medju vama bude najveci, neka vam bude
posluzitelj" (Mt 20,26). Vrsenje vlasti u moralnom je pogledu
odredjeno njezinim bozanskim porijeklom, njezinom razumnom naravi i posebnim
objektom. Nitko ne smije zapovjediti ili uspostaviti nesto protivno
dostojanstvu osobe i naravnom zakonu.
2236 Vrsenje vlasti ide za tim da
ocituje pravedan poredak vrednota da se svima olaksa sluzenje slobodom i odgovornoscu.
Neka pretpostavljeni mudro primjenjuju distributivnu pravednost vodeci racuna o
svacijoj potrebi i svacijoj suradnji te u vidu sloge i mira. Neka paze da
zakoni i propisi sto ih donose ne uvode ljude u napast, suprotstavljajuci
osobne probitke probicima zajednice.
2237 Nosioci politicke vlasti
duzni su postivati osnovna prava ljudske osobe. Nastojat ce pravednost
ostvarivati covjecno postujuci svacije pravo, nadasve prava obitelji i
razbastinjenih.
Politicka prava povezana s drzavljanstvom mogu i moraju biti osigurana
prema zahtjevima opcega dobra. Ne smiju biti uskracena bez zakonita i razmjerno
ozbiljna razloga. Vrsenju politickih prava cilj je zajednicko dobro naroda i
ljudske zajednice.
DUZNOSTI GRADJANA
2238 Oni koji su podlozni vlasti
neka u nadredjenima vide Bozje predstavnike od njega postavljene da budu
sluzitelji njegovih darova: "Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi
Gospodina (...) Kao slobodni ljudi - a ne kao oni kojima je sloboda pokrivalom
zloce, vec kao Bozje sluge" (1 Pt 2,13.16). Cestita gradjanska
suradnja ukljucuje pravo, kojiput i duznost, pravedno se oprijeti onome sto
gradjanima izgleda stetno dostojanstvu osoba i opcem dobru.
2239 Gradjani su duzni
podupirati gradjanske vlasti za dobro drustva u duhu istine, pravde,
solidarnosti i slobode. Ljubav i sluzenje domovini proistjecu iz duzne
zahvalnosti i reda u ljubavi. Podloznost zakonitim vlastima i sluzenje opcem dobru
zahtijevaju od gradjana da vrse svoje sluzbe u zivotu politicke zajednice.
2240 Podloznost vlasti i
suodgovornost za opce dobro sadrze moralni zahtjev placanja poreza, vrsenja
prava glasa i obrane zemlje: Dajte svakomu sto mu pripada: komu porez - porez,
komu carina - carina, komu postovanje - postovanje, komu cast - cast (Rim
13,7).
Krscani (...) prebivaju u vlastitoj domovini, ali kao hodocasnici,
sudjeluju u javnom zivotu kao gradjani, a od svega su otcijepljeni kao stranci
(...) Pokoravaju se vazecim zakonima, ali zivotom nadvisuju zakone (...) Tako
im je uzviseno mjesto Bog naznacio te nije dopusteno s njega se ukloniti.
Apostol nas potice uzdizati molitve i zahvalnice "za kraljeve i sve koji
su na vlasti, da provodimo miran i spokojan zivot u svoj poboznosti i
dostojanstvu" (1 Tim 2,2). 2241 Bogatiji narodi duzni su, u okviru
svojih mogucnosti, prihvacati strance koji traze sigurnost i nuzna
sredstva za zivot sto ih ne mogu naci u rodnoj zemlji. Javne vlasti neka paze
da se postuje naravno pravo koje gosta stavlja pod zastitu onih koji ga
primaju. Poradi opcega dobra za koje su odgovorne, politicke vlasti mogu pravo
useljavanja podvrgavati razlicitim pravnim uvjetima, napose glede duznosti
doseljenika prema zemlji koja ih prima. Doseljenik je duzan harnoscu postivati
materijalnu i duhovnu bastinu zemlje koja ga je ugostila, obdrzavati njezine
zakone, pridonositi njezinim potrebama. 2242 Gradjanin je u savjesti duzan ne
slijediti propise gradjanskih vlasti kad su im nalozi suprotni zahtjevima
cudoredja, osnovnim pravima osobe ili nauku Evandjelja. Uskrata poslusnosti
gradjanskim vlastima, kad im zahtjevi protuslove ispravnoj savjesti, opravdana
je razlikovanjem sluzenja Bogu i sluzenja politickoj zajednici. "Podajte
dakle caru carevo, a Bogu Bozje" (Mt 22,21). "Treba se vecma
pokoravati Bogu negoli ljudima" (Dj 5,29). Gdje javna vlast prelazi
granice svoje nadleznosti i tlaci gradjane, oni neka ne uskracuju onoga sto od
njih doista zahtijeva opce dobro; ali neka im je slobodno protiv zloporabe te
vlasti braniti prava svoja i svojih sugradjana, u granicama koje zacrtava
naravni i evandjeoski zakon. 2243 Opiranje nasilju javne vlasti nema
prava sluziti se oruzjem osim kad se zajedno ostvare svi slijedeci uvjeti: 1.
da je rijec o sigurnom, teskom i dugotrajnom gazenju osnovnih prava; 2. da su
vec pokusana sva druga sredstva; 3. da se time ne izazivaju jos veci neredi; 4.
da ima razlozne nade u uspjeh; 5. da je nemoguce razumno nazreti bolja
rjesenja.
POLITICKA ZAJEDNICA I CRKVA
2244 Svaka se institucija
nadahnjuje, barem ukljucno, stanovitim poimanjem covjeka i njegove sudbine, iz
cega proizlaze vlastita mjerila rasudjivanja, vlastiti red vrednota, vlastito
usmjerenje ponasanja. U vecini drustava ustanove se oslanjaju na stanovitu
prednost covjeka pred stvarima. Samo je bozanski objavljena religija u Bogu,
Stvoritelju i Otkupitelju jasno raspoznala covjekov izvor i odredjenje. Crkva
poziva politicke vlasti da svoje sudove i odluke dovedu u odnos s tim
nadahnucem istine o Bogu i o covjeku: Drustva koja za to nadahnuce ne znaju ili
ga u ime svoje neovisnosti o Bogu odbacuju, prisiljena su sama u sebi traziti
ili cak od stanovite ideologije posudjivati svoje suodnose i svoj cilj; a
buduci da ne podnose da se prizna objektivno mjerilo dobra i zla, prisvajaju si
nad covjekom i nad njegovom sudbinom totalitarnu vlast, javno proglasenu ili
prikrito prihvacenu, kako to povijest dokazuje. 2245 Crkva koja se po svom
poslanju i svojoj nadleznosti nikako ne poistovjecuje s politickom zajednicom,
u isti mah je znak i jamstvo transcendentnog znacenja ljudske osobe.
"Crkva (...) postuje i promice takodjer politicku slobodu i odgovornost
gradjana".
2246 Crkvi je po njezinu poslanju
vlastito "iznositi cudoredne sudove o onome sto se odnosi na politicki
red, kad to zahtijevaju osnovna ljudska prava i spasenje dusa. Crkva to cini
sluzeci se svim i samo onim sredstvima koja su u skladu s Evandjeljem i opcim
dobrom, vec prema razlicitim vremenima i prilikama".
|