I. Postivanje ljudskog zivota

SVJEDOCANSTVO POVIJESTI SPASENJA

2259 U izvjescu kako Kain ubija brata Abela, Sveto pismo otkriva da je u covjeku, od samih pocetaka ljudske povijesti, bilo srdzbe i pohlepe, posljedica istocnoga grijeha. Covjek je postao neprijatelj sebi slicnom bicu. Bog proglasuje opakost toga bratoubojstva: "Sto si ucinio? Slusaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni vice. Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da s ruke tvoje proguta krv brata tvoga" (Post 4,10-11).

2260 Savez izmedju Boga i covjecanstva isprepleten je podsjecanjem da je ljudski zivot Bozji dar i da u covjeku ima ubilackog nasilja: A za vasu krv, za vas zivot trazit cu obracun (...) Tko prolije krv covjekovu, njegovu ce krv covjek proliti! Jer je covjek na sliku Bozju stvoren (Post 9,5-6). Stari zavjet uvijek je smatrao krv svetim znamenom zivota. Taj je nauk potreban u svako doba.

2261 Sveto Pismo potanje odredjuje zabranu pete zapovijedi: "Ne ubijaj neduzna i pravedna" (Izl 23,7). Hotimicno ubojstvo neduznoga tesko se protivi dostojanstvu ljudske osobe, "zlatnom pravilu" i Stvoriteljevoj svetosti. Zakon koji zabranjuje covjekovo ubojstvo opcevazeci je: obvezuje sve i svakoga, uvijek i posvuda.

2262 U Govoru na gori Gospodin podsjeca na zapovijed "Ne ubij" (Mt 5,21), dodajuci na to zabranu srdzbe, mrznje, osvete. Stovise: Krist trazi od ucenika da pruze i drugi obraz, da ljube svoje neprijatelje. Sam se nije branio i nalozio je Petru da vrati mac u korice.

ZAKONITA OBRANA

2263 Zakonita obrana osoba i drustava nije izuzetak od zabrane ubijanja neduznoga, sto predstavlja hotimicno ubojstvo covjeka. "Iz osobne obrane mogu uslijediti dva ucinka, prvi je od njih ocuvanje vlastitog zivota, a drugi je ubojstvo napadaca. (...) Prvi je ucinak namjeran, drugi nehotican".

2264 Ljubav prema samome sebi ostaje temeljnim nacelom cudoredja. Stoga je zakonito traziti postivanje vlastitoga prava na zivot. Tko brani svoj zivot ne postaje krivac ubojstva, cak i kad je prisiljen nanijeti napadacu smrtonosan udarac: Ako netko braneci svoj zivot primijeni vise nasilja nego je potrebno, njegov je cin nedopusten. Ako pak na napad odgovori odmjereno, obrana je dopustena (...) I nije za spas duse nuzno odreci se zakonite obrane da ne bismo druge ubili. Covjek je, naime, duzan skrbiti za svoj zivot vise nego za tudji. 2265 Zakonita obrana moze biti ne samo pravo nego i teska obveza onomu tko je odgovoran za zivote drugih, za opce dobro obitelji ili gradjanske zajednice.

2266 Obrana opcega drustvenog dobra trazi da se napadaca onesposobi da cini zlo. S tim u vezi je tradicionalni crkveni nauk priznao utemeljenim pravo i duznost zakonite javne vlasti da odredjuje kazne srazmjerne tezini prijestupa, ne iskljucujuci u krajnje teskim slucajevima ni smrtnu kaznu. Iz slicnih razloga nosioci vlasti imaju pravo upotrebiti oruzje da odbiju napadaca od gradjanske zajednice za koju su odgovorni.

Prvi je cilj kazni popraviti nered prouzrocen zlodjelom. Kad je krivac dragovoljno prihvaca, kazna ima vrijednost zadovoljstine. Osim toga, cilj je kazni stititi javni red i osobnu sigurnost. Napokon kazna ima ljekovitu vrijednost: u granicama mogucnosti, treba pridonijeti popravku krivca.

2267 Ako su nekrvna sredstva dovoljna da se ljudski zivot obrani od napadaca te se javni red i osobna sigurnost zastiti, vlast ce se zadovoljiti tim sredstvima jer bolje odgovaraju stvarnim uvjetima opcega dobra i sukladniji su s dostojanstvom ljudske osobe.

HOTIMICNO UBOJSTVO COVJEKA

2268 Peta zapovijed zabranjuje kao tesko gresan cin izravno i hotimicno ubojstvo covjeka. Ubojica i oni koji hotimicno sudjeluju u ubojstvu pocinjaju grijeh koji u nebo vapi za osvetom. Ubojstvo djece, brace ili sestara, roditelja i bracnoga druga izuzetno su teski zlocini zbog toga sto lome naravne veze. Skrb za rasnu cistocu (eugenizam) ili javno zdravlje (higijena) ne mogu opravdati nijedno ubojstvo, makar ga javna vlast naredjivala. 2269 Peta zapovijed zabranjuje svaki cin ucinjen s nakanom neizravno izazvati neciju smrt. Cudoredni zakon zabranjuje kako nekoga bez teska razloga izloziti smrtnoj pogibli, tako i nekome u opasnosti uskratiti pomoc. Sablaznjiva je nepravda i teski grijeh kada ljudsko drustvo dopusta smrtonosnu neimastinu, a ne nastoji tome pomoci. Oni koji u robnoj razmjeni lihvarskim i trgovinskim postupcima uzrokuju glad i smrt svoje brace po covjestvu, neizravno pocinjaju ubojstvo za koje su krivi.

Nehoticno ubojstvo nije moralno ubrojivo. Ali se ne moze izuzeti od teskoga grijeha onaj tko bi, bez odgovarajucih razloga, cinio ono sto uzrokuje smrt, makar i nemao namjere ubiti.

POBACAJ

2270 Ljudski zivot mora biti cijenjen i sticen bez ogranicenja od casa zaceca. Ljudskom bicu moraju od prvog casa postojanja biti priznata osobna prava, medju kojima i nepovredivo pravo svakog neduznog bica na zivot. Prije nego sto te oblikovah u majcinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego sto iz krila majcina izadje, ja te posvetih (Jr 1,5).

Kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, tkan u dubini zemlje (Ps 139,15). 2271 Vec od prvoga stoljeca Crkva je isticala moralnu zlocu svakog izazvanog pobacaja. Taj se nauk nije mijenjao. Ostaje nepromjenljiv. Izravni pobacaj, sto znaci pobacaj koji je zeljen bilo kao cilj bilo kao sredstvo, tesko se protivi cudorednom zakonu: Ne ubij dijete pobacajem niti ga pogubljuj nakon rodjenja.

Bog, Gospodar zivota, povjerio je ljudima uzvisenu zadacu odrzavati zivot, i tu duznost moraju vrsiti na nacin dostojan covjeka. Stoga zivot, jednom zacet, treba najbriznije stititi; pobacaj i cedomorstvo uzasni su zlocini. 2272 Formalna suradnja u vrsenju pobacaja teski je grijeh. Crkva taj prijestup protiv ljudskoga zivota kaznjava zakonskom kaznom izopcenja. "Tko sudjeluje u vrsenju pobacaja, upada, ako dodje do ucinka, u izopcenje unaprijed izreceno" "samim time sto je ucinio prijestup" i pod uvjetima koje Kanonsko pravo predvidja. Crkva time ne kani suziti podrucje milosrdja. Ona iznosi na vidjelo tezinu pocinjenog zlocina, nenadoknadivu stetu ucinjenu ubijenom nevinom bicu, njegovim roditeljima i cijelome drustvu.

2273 Neotudjivo pravo svakog pojedinog neduznog covjeka na zivot predstavlja konstitutivan osnov gradjanskog drustva i njegova zakonodavstva: "Gradjansko drustvo i politicka vlast duzni su priznavati i postivati neotudjiva osobna prava; ljudska prava ne ovise o pojedincima ni o roditeljima niti su povlastica koju bi davala drzava ili drustvo. Ta prava pripadaju ljudskoj naravi i prirodjena su osobi snagom stvaralackog cina od kojeg ona proizlazi. Medju tim osobnim pravima treba u ovom pogledu istaknuti (...) pravo na zivot i tjelesnu cjelovitost svakoga ljudskog bica od zaceca do smrti".

"U casu kad neki proglaseni zakon lisava stanovit soj ljudskih bica zastite koju im gradjansko zakonodavstvo mora pruzati, drzava nijece jednakost sviju pred zakonom. Kad drzava ne stavlja svoju snagu u sluzbu prava svakoga gradjanina, napose onoga koji je slabiji, bivaju ugrozeni sami temelji pravne drzave (...) Dosljedno postovanju i zastiti koja ide djetetu od casa zaceca, morat ce zakon predvidjeti odgovarajuce kaznene odredbe za svako namjerno ugrozavanje njegovih prava". 2274 Buduci da s ljudskim zametkom od samog zaceca treba postupati kao s osobom, mora on u svojoj cjelovitosti, koliko je moguce, biti sticen, lijecen i njegovan, kao i svako drugo ljudsko bice. Prenatalna dijagnoza moralno je dopustena ako "postuje zivot i cjelovitost ljudskog zametka i ploda i ako joj je namjera sacuvati ga ili iscijeliti (...) No ona se tesko protivi cudoredju kad razmatra mogucnost da, vec prema ishodu pretrage, izazove pobacaj. Dijagnoza ... se ne smije izjednaciti sa smrtnom osudom".

2275 "Treba smatrati dopustenima zahvate na ljudskom zametku uz uvjet da mu postuju zivot i cjelovitost, da ga ne izlazu nesrazmjernim pogiblima nego da im bude cilj njegovo ozdravljenje, poboljsanje zdravstvenih uvjeta, ili njegovo prezivljavanje".

"Nemoralno je proizvoditi ljudske zametke da ih se upotrebi kao raspoloziv «bioloski materijal»".

"Stanoviti pokusaji zahvacanja u hromosomsko ili genetsko naslijedje nisu iscje-liteljski (terapeutski) nego smjeraju proizvodnji ljudskih bica odabranih (selekcioniranih) po spolu ili drugim zeljenim svojstvima. Te se manipulacije protive osobnom dostojanstvu ljudskog bica, njegovoj cjelovitosti i identitetu" jedinstvenom, neponovljivom.

EUTANAZIJA

2276 Oni kojih je zivot opao ili oslabljen zahtijevaju posebno postovanje. Bolesne i prikracene osobe treba potpomagati da bi mogle zivjeti koliko je moguce normalno.

2277 Kakve god bile pobude i sredstva, izravna eutanazija znaci dokraj-citi zivot osobama prikracenima, bolesnim ili na samrti. Eutanazija je moralno neprihvatljiva. Tako stanoviti cin ili propust, koji po sebi ili po namjeri izaziva smrt da bi se prekinuli bolovi, predstavlja ubojstvo tesko protivno dostojanstvu ljudske osobe i postovanju prema zivome Bogu, njezinu Stvoritelju. Greska u procjeni u koju je moguce upasti u dobroj vjeri, ne mijenja narav tog ubilackog cina, koji uvijek treba osuditi i otkloniti.

2278 Prekid medicinskih postupaka, tegotnih, pogibeljnih, izvanrednih ili gledom na ocekivani ishod nesrazmjernih, moze biti zakonit. U tom je slucaju rijec o odustajanju od "terapeutske upornosti". Time se ne zeli izazvati smrt; prihvaca se cinjenica da je nije moguce sprijeciti. Odluku treba donijeti bolesnik, ako je kompetentan i sposoban ili, kad nije tako, oni koji na to imaju zakonsko pravo, uvijek postujuci razumnu volju i zakoniti bolesnikov probitak.

2279 I onda kad se cijeni da je smrt neizbjezna, ne moze zakonito biti prekinuto lijecenje koje se redovito pruza bolesnoj osobi. Upotreba analgetika, sredstava za ublazenje patnji umirucemu, makar uz opasnost da mu se skrate dani, moze biti moralno u skladu s ljudskim dostojanstvom, ako se smrt ne zeli ni kao cilj ni kao sredstvo, nego se samo predvidja i prihvaca kao neizbjezna. Palijativno lijecenje (olaksanje boli) je povlasten oblik nesebicne ljubavi. U to ime, treba ga poticati.

SAMOUBOJSTVO

2280 Svatko je za svoj zivot odgovoran pred Bogom koji mu ga je darovao. On ostaje vrhovni gospodar zivota. Mi smo duzni prihvacati zivot sa zahvalnoscu i cuvati ga njemu na cast a sebi na spasenje. Upravitelji smo a ne vlasnici zivota koji nam je Bog povjerio. Njime ne raspolazemo.

2281 Samoubojstvo protuslovi naravnom covjekovu nagnucu da cuva i trajno odrzi svoj zivot. Samoubojstvo se tesko protivi ispravnoj ljubavi prema sebi. Ono istodobno vrijedja ljubav prema bliznjemu jer nepravedno kida veze uzajamnosti sa zajednicom obiteljskom, narodnom i ljudskom, prema kojima imamo obveza. Samoubojstvo se protivi ljubavi zivoga Boga.

2282 Ako je pocinjeno s namjerom da posluzi za primjer, osobito mladima, samoubojstvo se takodjer opterecuje tezinom sablazni. Dragovoljna suradnja pri samoubojstvu protivi se moralnom zakonu.

Ozbiljni psihicki poremecaji, tjeskoba ili tezak strah od iskusenja, trpljenja ili mucenja mogu ublaziti samoubojicinu odgovornost.

2283 Ne treba ocajavati glede vjecnoga spasa osoba koje su same sebe usmrtile. Bog im moze, putovima koji su samo njemu znani, pruziti priliku spasonosnog kajanja. Crkva moli za one koji su si oduzeli zivot.