II. Poziv na cistocu

2337 Cistoca izrazava ostvarenu integraciju spolnosti u osobi i time nutarnje covjekovo jedinstvo u njegovu tjelesnom i duhovnom bicu. Spolnost, kojom se ocituje covjekova pripadnost tjelesnom i bioloskom svijetu, postaje osobnom i stvarno ljudskom kad je integrirana u odnos osobe s osobom, u potpun i vremenski neogranicen uzajaman dar muza i zene.

Krepost cistoce, sadrzi, dakle, cjelovitost osobe i potpunost dara.

Cjelovitost osobe

2338. Cista osoba odrzava cjelovitost snaga zivota i ljubavi koje su u njoj. Ta cjelovitost osigurava jedinstvo osobe i protivi se svakom ponasanju koje bi je ranilo. Ne podnosi ni dvostruk zivot, ni dvostruk govor.

2339. Cistoca zahtijeva postizavanje gospodstva nad sobom, sto je odgoj za ljudsku slobodu. Alternativa je jasna: ili covjek zapovijeda svojim strastima i postize mir, ili se pusta da ga zarobe i postaje nesretan. " Covjekovo dostojanstvo zahtijeva da on radi po svjesnom i slobodnom izboru to jest potaknut i vodjen osobnim uvjerenjem, a ne po unutarnjem slijepom nagonu ili pod cisto vanjskim pritiskom. Do takva dostojanstva covjek dolazi kada, oslobadjajuci se svakog robovanja strastima, ide za svojim ciljem odabiruci u slobodi dobro te svojom umjesnoscu i zdusnoscu nastoji sebi pribaviti prikladna sredstva."

Usp. Mt 19,6.

Usp. Mt 5, 37.

Usp. Sir 1,22.

II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 17.

2340. Tko hoce ostati vjeran obecanjima svoga Krstenja i oprijeti se napastima nastojat ce upotrebljavati potrebna sredstva za to: upoznati sebe, voditi asketski zivot vec prema prilikama u kojima se nalazi, slusati Bozje zapovijedi, vjezbati se u moralnim krepostima i biti vjeran molitvi. "Uzdrzljivost nas sabire i dovodi k jedinstvu koje smo izgubili rasipljuci se."

2341. Krepost cistoce uska ovisi o stozernoj kreposti umjerenosti koja ide za tim da razum upravlja strastima i teznjama osjecajnosti.

2342. Gospodstvo nad sobom djelo je duga nastojanja. Nikad ne mozemo reci smo ga stekli jednom za svagda. Ono pretpostavlja uvijek novu obavezu u svim razdobljima zivota. Napor koji se trazi moze u odredjenim razdobljima biti intenzivniji, tako i na primjer, dok se oblikuje osobnost, u djetinjstvu i mladenastvu.

2343. Cistoca poznaje zakone rasta, koji prolazi kroz stupnjeve obiljezene nesavrsenoscu i vrlo cesto grijehom. "Krepostani cist covjek" izgradjuje se iz dana u dan brojnim slobodnim opredjeljenjima. Zato on spoznaje, ljubi i cini moralno dobro u skladu sa stupnjevima rasta."

2344. Cistoca predstavlja izrazito osobno zalaganje, ukljucuje takodjer kulturni napor, jer postoji "medjuovisnost izmedju rasta ljudske osobe i razvoja samog drustva." Cistoca pretpostavlja postivanje osobnih prava, posebno pravo na obavijesti i odgoj koji u skladu s moralnim i duhovnim zahtjevima ljudskog zivota.

SV. AUGUSTIN, Confessiones, 10, 29, 40.

Usp.Tit 2,1-6.

IVAN PAVAO II., Apostolska pobudnica Familiaris consortio, 34.

II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 25.

2345. Cistoca je moralna krepost. No, ona je i Bozji dar, milost, plod Duha. Onomu koji je vodom Krstenja nanovo rodjen Duh Sveti daje da nasljeduje Kristovu cistocu.

Cjelovitost dara samoga sebe

2346. Ljubav je lik "forma" svih kreposti. Pod njezinim utjecajem, cistoca seocituje kao skola osobnog darivanja. Gospodstvo nad sobom usmjereno je na to darivanje sebe. Onaj koji zivi cisto postaje za bliznjega svjedok Bozje vjernosti i njeznosti.

2347. Krepost cistoce razvija se u prijateljstvu. Ona upucuje ucenika kako da nasljeduje i ide za Onim koji nas je izabrao za svoje prijatelje, dao se potpuno nama i cini nas dionicima svoga bozanskog stanja. Cistoca je obecanje besmrtnosti.

Cistoca se pokazuje narocito u prijateljstvu prema bliznjemu. Kad se gaji izmedju osoba istog ili razlicitog spola, predstavlja veliko dobro za sve. Ona vodi duhovnom zajednistvu.

Razliciti oblici cistoce

2348. Svaki je krstenik pozvan na cistocu. Krscanin je "zaodjenuo Krista" (Gal 3,27), uzora svake cistoce. Svi su Kristovi vjernici pozvani da provode cist zivot prema svom posebnom zivotnom stanju. U casu Krstenja krscanin se zalozio da ce svoju osjecajnost zivjeti u cistoci.

2349. "Cistoca mora razlikovati osobe u njihovim razlicitim zivotnim stanjima: jedne u djevicanstvu i posvecenom celibatu, sto je izvrstan nacin da se covjek nepodijeljena srca lakse preda jedino Bogu, druge na nacin kako to za sve odredjuje moralni zakon, vec prema tome jesu li u braku ili nisu" Ozenjene osobe pozvane su da zive bracnu cistocu; ostali zive cistocu u uzdrzljivosti:

Tri su oblika kreposti cistoce: jedna je bracna, druga udovicka i treca djevicanska. Ne hvalimo jednu od njih iskljucujuci druge. U tome je nauk Crkve bogat.

Usp. Gal 5,22.

Usp. 1 Iv 3,3.

Usp. Iv 15,15.

KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Izjava Persona humana, 11, AAS 68 (1976), 77-96.

SV. AMBROZIJE, De viduis, 23: PL 153, 225A.

2350. Zarucnici su pozvani da zive cistocu u uzdrzljivosti. U toj ce kusnji otkriti uzajamno postivanje, vjezbat ce se u vjernosti i u nadi da ce se primiti jedno drugo kao dar Bozji. Odlozit ce za bracno vrijeme ocitovanje njeznosti vlastito supruznickoj ljubavi. Uzajamno ce se pomagati da rastu u cistoci.

Povrede cistoce

2351. Bludnost je neuredna zelja ili razuzdana naslada spolnog uzitka. Spolni uzitak moralno je neuredan kad se trazi radi samog sebe, izdvojeno od svrhovitosti radjanja i sjedinjenja.

2352. Pod masturbacijom treba razumjeti svojevoljno uzbudjenje spolnih organa radi postizanja spolnog uzitka. "U skladu sa stalnom predajom i crkveno Uciteljstvo i moralni osjecaj vjernika masturbaciju su bez kolebanja smatrali cinom koji je u sebi i tesko neuredan." "Kakav god bio razlog tome, svojevoljno sluzenje spolnom sposobnosti izvan normalnog bracnog opcenja bitno se protivi njenoj svrsi." Spolni se uzitak tu trazi izvan "spolnog odnosa sto ga trazi moralni poredak i po kojemu se, u okviru prave ljubavi, ostvaruje cjelovit smisao uzajamnog darivanja i ljudskog radjanja."

2353. Blud je tjelesno sjedinjenje slobodna muskarca i slobodne zene, izvan braka. On se tesko protivi dostojanstvu osobâ i ljudske spolnosti koja je prirodno usmjerana bilo dobru supruznika bilo radjanju i odgoju djece. Osim toga to je teska sablazan kad se time kvare mladi.

2354. Pornografija se sastoji u izvlacenju spolnih cina, stvarnih ili glumljenih, iz intimnosti partnera da se naumice pokazu drugim osobama. Ona vrijedja cistocu jer izopacuje bracni cin, intimni dar supruznika jednog drugome. Ona tesko povredjuje dostojanstvo onih koji joj se predaju (sudionike, prodavace, gledateljstvo), jer svatko postaje za drugoga objekt rudimentarne naslade i nedopustenog probitka. Ona gura jedne i druge u iluziju jednog nestvarnog svijeta. Ona je teski prijestup. Gradjanske vlasti moraju sprijeciti proizvodnju i sirenje pornografskih proizvoda.

KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Izjava Persona humana, 9.

2355. Prostitucija vrijedja dostojanstvo osobe koja se prostituira svodeci je na spolni uzitak sto ga nudi. Onaj koji placa tesko grijesi protiv sebe samog: oskvrnjuje cistocu na koju ga obvezuje krstenje i kalja svoje tijelo, hram Duha Svetoga. Prostitucija je drustvena rana. Obicno pogadja zene, ali i muskarce, djecu i mlade u razvoju (u ova posljednja dva slucaja grijeh je u isto vrijeme, i sablazan). Ako je uvijek tesko gresno odavati se prostituciji, ipka krivnja moze biti umanjena uslijed bijede, ucjene i drustvenog pritiska.

2356. Silovanje znaci nasilan ulazak, grubom silom, u spolnu intimnost neke osobe. Ono krsi i pravdu i ljubav. Silovanje duboko vrijedja pravo svakoga na postivanje, slobodu, fizicku i moralnu cjelovitost. Ono nanosi tesku stetu koja moze obiljeziti zrtvu za cijeli zivot. U sebi je uvijek zao cin. Jos je teze silovanje kad ga pocine blizi srodnici (usp. rodoskvrnuce ili incest) ili odgojitelji nad pitomcima koji su im povjereni.

Cistoca i homoseksualnost

2357. Homoseksualnost oznacava odnose izmedju muskaraca ili zena koji osjecaju spolnu privlacnost, iskljucivu ili pretezitu, prema osobama istoga spola. Ocituje se u vrlo razlicitim oblicima kroz vjekove i u razlicitim kulturama. Njezino psihicko postanje ostaje velikim dijelom neprotumacivo. Oslanjajuci se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao tesko izopacenje, Predaja je uvijek tvrdila da su "cini homoseksualni u sebi neuredni." Protive se naravnom zakonu. Oni spolni cin zatvaraju daru zivota. Ne proizlaze iz prave cuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slucaju ne mogu biti odobreni.

2358. Nezanemariv broj muskaraca i zena pokazuju duboke homoseksualne teznje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanja ono za vecinu njih predstavlja kusnju. Zato ih treba prihvacati s postivanjem, suosjecanjem i obazrivoscu. Izbjegavat ce se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom zivotu ostvare Bozju volju iako su krscani, da sa zrtvom Gospodinova Kriza sjedine poteskoce koje mogu susresti uslijed svojega stanja.

Usp. 1 Kor 6,15-20.

Usp. Post 19,1-29; Rim 1,24-27; 1 Kor 6,10; 1 Tim 1,10.

KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Izjava Persona humana, 8.

2359. Homoseksualne osobe pozvane su na cistocu. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadsto uz potporu nesebicna prijateljstva, molitvom i sakramentalnom miloscu, one se mogu i moraju, postupno i odlucno, pribliziti krscanskom savrsenstvu.