III. Bracna ljubav
2360. Spolnost je odredjena za bracnu ljubav muskarca i
zene. U braku intimna tjelesnost supruznika postaje znak i zalog duhovnog
zajednistva. Izmedju krstenika bracne su veze posvecene
sakramentom.
2361. "Spolnost,
kojom se muz i zena jedno drugomu predaju cinima svojstvenim i iskljucivim
supruznicima, nije nesto tek biolosko, vec zadire u samu jezgru ljudske osobe
kao takve. Ona se na uistinu ljudski nacin ostvaruje jedino ako je sastavni dio
ljubavi kojom se muz i zena potpuno zalazu jedno za drugo sve do smrti":
Tobija ustade s postelje i rece: "Ustaj, sestro, molimo se da nam
se Bog smiluje". Onda se Tobija poce moliti: "Blagoslovljen da si,
Boze nasih otaca (...). Ti si stvorio Adama i dao mu pomocnicu Evu: od njih je
proizasao ljudski rod. Ti si rekao: “Nije dobro da covjek bude sam; nacinimo mu
pomocnicu slicnu njemu”. Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru, nego
iz prave ljubavi. Smiluj mi se i ucini da s njom dozivim starost." I
zajedno rekose: "Amen, amen." I zaspase oboje te noci (Tob 8, 4-9).
2362. "Cini kojima se supruzi medjusobno u cistoj intimnosti sjedinjuju
jesu casni i dostojni. Kad se vrse na doista ljudski nacin, izrazavaju i
produbljuju medjusobno darivanje, kojim se supruzi, u radosnoj zahvalnosti,
uzajamno obogacuju." Spolnost je vrelo radosti i zadovoljstva:
Sam Stvoritelj (...) je odredio da u tom posvemasnjem uzajamnom
fizickom darivanju supruznici osjecaju uzitak i zadovoljstvo tijela i duha.
Supruznici, dakle, ne cine nista zlo trazeci taj uzitak i uzivajuci u njemu. Oni prihvacaju sto im je Stvoritelj
namijenio. Ipak, supruznici moraju znati drzati se granica
prave umjerenosti.
2363. Sjedinjenjem
supruznika ostvaruje se dvostruki cilj zenidbe: dobro samih supruznika i
prenosenje zivota. Ta se dva znacenja ili vrijednosti
zenidbe ne mogu odvojiti a da se ne oslabi duhovni zivot zenidbenih drugova i
kompromitiraju dobra braka i buducnost obitelji.
Bracna ljubav izmedju muza i zene stavljena je tako pod dvostruki
zahtjev vjernosti i plodnosti.
IVAN PAVAO II., Apostolska pobudnica Familiaris consortio, 11.
II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et
spes, 49.
PIO XII., govor 29. listopada 1951.
Zenidbena vjernost
2364. Bracni
par oblikuje "intimnu zajednicu zivota i ljubavi, koju je Stvoritelj
utemeljio i providio vlastitim zakonima", a koja se "sazdaje bracnim
savezom to jest osobnim neopozivim pristankom." Oboje
se daju neopozivo i potpuno jedno drugome. Oni vise nisu dvoje, nego odsada
cine jedno tijelo. Savez koji su slobodno sklopili nalaze supruznicima duznost
da ga drze jedinstvenim i nerazrjesivim. "Sto je Bog zdruzio, covjek neka
ne rastavlja" (Mk 10,9).
2365. Vjernost
izrazava postojanost u odrzavanju zadane rijeci. Bog je vjeran. Sakramenat
zenidbe muza i zenu uvodi u vjernost Krista svojoj Crkvi. Bracnom
cistocom oni tu tajnu svjedoce pred svijetom.
Sv. Ivan Zlatousti svjetuje mladim muzevima da odrze ovaj govor svojim
suprugama: "Uzeo sam te u svoje ruke i volim te, volim te vise od svoga
zivota. Jer sadasnji zivot nije nista, i moj najgorljiviji san jest provesti
ovaj zivot s tobom, tako da budemo sigurni da necemo biti odijeljeni u onome
koji nam je namijenjen (...). Stavljam ljubav prema tebi iznad svega i nista mi
ne bi bilo bolnije nego kad ne bih uvijek mislio kao ti."
Bracna plodnost
2366. Plodnost
je dar, jedna od svrha zenidbe, jer bracna ljubav po svojoj naravi tezi
da bude plodna. Dijete ne dolazi izvana da se pridoda uzajamnoj ljubavi
supruznika; nice iz samog srca njihova uzajamnog dara kojemu je plod i
dovrsenje. Takodjer Crkva, koja se "opredjeljuje za
zivot", uci da "svaki bracni cin mora ostati otvoren za prenosenje
zivota". "Uciteljstvo je ovu nauku izlozilo u vise navrata, i ona se
temelji na neraskidljivoj vezi izmedju dvojakog znacenja bracnog cina: znacenja
sjedinjenja i radjanja. Tu je povezanost Bog ustanovio, i covjek je ne smije
samovoljno raskinuti."
II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 48
[[section]] 1.
Usp. Zakonik kanonskog prava, kan.
1056.
Usp. Mt 19,1-12; 1 Kor
7,10-11.
SV. IVAN ZLATOUSTI, Homiliae in Ephesios, 20, 8: PG 62, 146-147.
IVAN PAVAO II., Apostolska pobudnica Familiaris consortio, 30.
108 PAVAO VI., Enciklika Humanae
vitae, 11.
Isto,12; usp. PIO XI., Enciklika Casti
connubii.
2367. Pozvani
da daju zivot, supruznici sudjeluju u Bozjoj stvarateljskoj moci i ocinstvu.
"U duznosti prenosenja i odgajanja ljudskog zivota, sto treba smatrati
njima svojstvenim poslanjem, supruzi znaju da su suradnici ljubavi Boga
Stvoritelja i na neki nacin njezini tumaci. Stoga ce svoju zadacu ispuniti
s ljudskom i krscanskom odgovornoscu."
2368. Posebni vidik te odgovornosti tice se regulacije poroda. Iz
opravdanih razloga, supruzi mogu zeljeti rasporediti radjanje svoje djece. Na
njima je da i provjere da njihova zelja ne dolazi iz sebicnosti, nego da je u
skladu s pravom velikodusnoscu odgovornog roditeljstva. Osim toga oni ce
uskladiti svoj postupak prema objektivnim moralnim mjerilima:
Stoga, kad je rijec o uskladjivanju bracne ljubavi s odgovornim
prenosenjem zivota, moralnost postupanja ne ovisi samo o iskrenoj nakani i o
procjeni motiva nego je treba odrediti prema objektivnim mjerilima, koji se
temelje na samoj naravi osobe i njezinih cina, mjerilima koji, u okviru iskrene
ljubavi, postuju puni smisao uzajamnog darivanja i radjanja koje odgovara
covjeku. To se pak ne moze postici ako se iskreno ne njeguje krepost bracne
cistoce.
2369. "Ako
se cuvaju oba dva bitna vida - vid sjedinjenja i vid radjanja - bracni cin u
cijelosti zadrzava smisao uzajamne i istinske ljubavi kao i svoju usmjerenost
prema uzvisenoj zadaci roditeljstva, na koju je covjek pozvan."
2370. Periodicno
uzdrzavanje, metode regulacije poroda na temelju samopromatranja te primjena
neplodnih razdoblja jesu u skladu s objektivnim moralnim mjerilima. Ove metode
postivaju tijelo supruznika, poticu ih na medjusobnu njeznost i pomazu odgoj za
autenticnu slobodu. Naprotiv, u sebi je zao "svaki cin koji ili u vidu
bracnog cina ili u njegovu vrsenju ili u razvoju njegovih prirodnih posljedica
ima za svrhu ili je sredstvo da se onemoguci radjanje novog zivota":
Usp. Ef 3,14; Mt 23,9.
II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 50.
Isto, 51.
PAVAO VI., Enciklika Humanae vitae, 12.
Usp. isto, 16.
Isto,14.
Govoru, koji prirodno izrazava uzajamno i posvemasnje darivanje
supruznika, kontracepcija suprotstavlja objektivno proturjecan govor, u kojem
vise nije posrijedi posvemasnje darivanje drugome. Iz tog proizlazi da se ne
samo pozitivno otklanja otvaranje zivotu vec i krivotvori unutarnja istina
bracne ljubavi, koja je pozvana na osobnopotpuno darivanje. Ta antropoloska i
moralna razlika izmedju kontracepcije i koristenja ritmickih razdoblja
podrazumijeva dva poimanja osobe i ljudske spolnosti koja su nesvodiva jedan na
drugi.
2371. "Svima
neka bude jasno da se ljudski zivot i duznost njegova prenosenja ne ogranicuju
samo na ovaj svijet niti se mogu samo po njemu mjeriti i shvatiti, nego da se
uvijek odnose na vjecno odredjenje ljudi."
2372. Drzava je odgovorna za blagostanje gradjana. Zbog toga je zakonito da
ona poduzima mjere u svrhu usmjeravanja demografije pucanstva. To moze to
ciniti obavjescujuci objektivno i s postivanjem, a autoritativnim, i prisilnim
naredbama. Ona ne moze zakonito zamijeniti inicijativu supruznika koji su prvi
odgovorni za radjanje i odgoj svoje djece. Drzava nije ovlastena da promice
sredstva demografske regulacije protivna moralu.
Dar djece
2373. Sveto
pismo i tradicionalna praksa Crkve gledaju u brojnim obiteljima znak
bozanskog blagoslova i velikodusnosti roditelja.
2374. Velika je bol bracnih parova koji otkriju da su neplodni. Abraham pita
Boga sto ce mu dati i dodaje: "Cemu mi tvoii darovi kad ostajem bez
djece?" (Post 15,2). Rahela vice svom muzu Jakovu: "Daj mi djecu!
Inace cu svisnuti!" (Post 30,1).
IVAN PAVAO II., Apostolska pobudnica Familiaris consortio, 32.
II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 51.
Usp. PAVAO VI., Enciklika Humanae vitae, 23; ISTI, Enciklika Populorum
progressio, 37.
Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 50.
2375. Treba
ohrabriti istrazivanja koja idu za tim da se smanji ljudska neplodnost, pod
uvjetom da budu "u sluzbi ljudske osobe, njezinih neotudjivih prava,
njezina pravog i cjelovitog dobra u skladu s Bozjim naumom i njegovom
voljom."
2376. Tehnike
koje uzrokuju odvajanje roditelja, zahvatom strane osobe u bracnipar (davanje
sperme ili zenske gamete, posudba maternice), tesko su nemoralne. Te tehnike
(inseminacija i heterologna umjetna oplodnja) vrijedjaju pravo djeteta da bude
rodjeno od oca i majke koje poznaje i koji su medju sobom vezani zenidbom. One su izdaja "iskljucivog prava supruznika da postanu otac i majka
samo jedno pomocu drugoga".
2377. Ako
se te tehnike (inseminacija i homologna umjetna oplodnja primjenjuju u krilu
bracnog para, mozda su manje stetne ali ostaju moralno neprihvatljive. One
odvajaju spolni cin od cina radjanja. Cin zasnivanja djetetova postojanja nije
vise cin kojim se dvije osobe daju jedna drugoj, vec cin koji "zivot i
identitet zametka povjerava vlasti lijecnika i biologa uvodeci gospodovanje
tehnike nad pocetkom i sudbinom ljudske osobe. Takav odnos gospodovanja u sebi
je suprotan dostojanstvu i jednakosti koja mora biti zajednicka roditeljima i
djeci"."S moralnog stanovista radjanje je liseno svog vlastitog
savrsenstva kad nije zeljeno kao plod bracnog cina, to jest specificnog cina
sjedinjenja supruznika (...). Samo postujuci vezu koja postoji izmedju znacenja
bracnog cina i postivanja jedinstva ljudskog bica moguce je radjanje u skladu s
dostojanstvom ljudske osobe."
2378. Dijete nije neki dug, nego dar. "Najuzviseniji dar
braka" jest ljudska osoba. Dijete se ne moze smatrati objekttom
vlasnistva, cemu bi moglo voditi priznavanje nekoga toboznjeg "prava na
dijete". Na tom podrucju samo dijete posjeduje istinska prava, to jest
"da bude plod posebnog cina bracne ljubavi svojih roditelja kao i pravo da
bude postivano kao osoba od trenutka svoga zaceca".
KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Naputak Donum vitae, Uvod 2.
Isto, II, 2, 2.
Isto, II, 5.
Isto, II, 4.
KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Naputak Donum vitae, II, 8.
2379. Evandjelje
pokazuje da fizicka neplodnost nije apsolutno zlo. Supruznici koji, nakon sto
su iscrpli zakonite utoke zdravstvu, trpe od neplodnosti pridruzit ce se
Gospodinovu Krizu, vrelu svakoj duhovne plodnosti. Oni mogu pokazati svoju
velikodusnost usvajajuci napustenu djecu ili vrseci zahtjevne sluzbe u korist
bliznjega.
|