|
2402 U pocetku, Bog je zemlju
i njezina blaga povjerio zajednickom upravljanju covjecanstva, da se ono za nju
brine, da njome svojim radom zagospodari i uziva njezine plodove. Dobra
stvorenog svijeta nami-jenjena su cijelomu ljudskom rodu. Zemlja je ipak
podijeljenja medju ljudima, da bi se postigla sigurnost zivota, izlozena
oskudici i ugrozena nasiljem. Prisvajanje dobara zakonito je radi jamstvo
slobode i dostojanstva osobâ, radi pomaganja svakomu da namiri osnovne
potrebe svoje i onih koji su mu na brizi. Ono mora omoguciti da se medju ljudima
ocituje naravna solidarnost.
2403 Pravo na privatno
vlasnistvo, steceno radom ili od drugih bastinom primljeno, ili darom, ne
ukida prvobitni dar zemlje covjecanstvu kao cjelini. Opca namjena dobara ostaje
prvenstvenom, makar promicanje opceg dobra zahtijeva postivanje privatnog
vlasnistva, njegova prava i njegova vrsenja.
2404 "Sluzeci se stvorenim
dobrima, covjek mora izvanjske stvari sto ih zakonito posjeduje drzati ne samo
kao svoje nego i kao zajednicke: u smislu da one mogu koristiti ne samo njemu,
nego i drugima". Vlasnistvo nad nekim dobrom cini njegova posjednika
upraviteljem Providnosti, koji treba nastojati da to dobro donese ploda i da se
njegovim blagodatima okoriste i drugi, a ponajprije njegovi bliznji. 2405
Proizvodna dobra - tvarna ili netvarna - kao sto su zemlje ili tvornice,
strucno znanje ili umijeca, iziskuju brigu svojih posjednika da bi od njihovih
plodova imao koristi sto veci broj ljudi. Posjednici uporabnih i potrosnih
dobara moraju ta dobra rabiti umjereno, pridrzavajuci njihov ponajbolji dio za
gosta, za bolesnika, za siromaha. 2406 Politicka vlast ima pravo i
duznost u sluzbi opceg dobra ravnati zakonitim vrsenjem prava vlasnistva.
|