|
2407 U predmetu ekonomije,
postivanje ljudskog dostojanstva zahtijeva vrsenje kreposti umjerenosti,
da bi se ublazila privrzenost dobrima ovoga svijeta; kreposti pravednosti, da
bi se postovala prava bliznjega i dalo mu se ono sto mu pripada; i solidarnosti,
slijedeci zlatno pravilo i darezljivost Gospodina koji "premda bogat,
poradi vas postade siromasan, da se vi njegovim siromastvom obogatite" (2
Kor 8,9).
POSTIVANJE DOBARA DRUGOGA
2408 Sedma zapovijed
zabranjuje kradju, to jest otimanje tudjega dobra protiv razumne volje
vlasnikove. Nema kradje ako se vlasnikova privola moze pretpostaviti ili ako je
uskrata protivna razumu i opcoj namjeni dobara. To je slucaj prijeke i ocite
nuzde, kad je raspolaganje tudjim dobrima i njihova uporaba jedini nacin da se
namire neposredne i bitne potrebe (hrana, zaklon, odjeca).
2409 Svaki nacin nepravedna uzimanja
i zadrzavanja tudjega dobra, pa i kad ne protuslovi odredbama gradjanskog
zakona, protivan je sedmoj zapovijedi. Tako, namjerno zadrzati pozajmljena
dobra ili izgubljene predmete; varati u trgovini; placati nepravedne place;
povisivati cijene spekulirajuci neznanjem ili nevoljom drugoga. Moralno su
nedopusteni jos i: spekulacija kojom se umjetno mijenja procjena dobara, u
cilju da se od njih izvuce korist na stetu drugoga; podmicivanje kojim se
izokrece sud onih koji moraju donijeti odluke u skladu s pravom; prisvojenje i
privatna uporaba drustvenih dobara nekog poduzeca; lose obavljeni radovi,
varanje u prijavi porezne osnovice, krivotvorenje cekova i racuna, pretjerano
trosenje, rasipnistvo. Hotimicno ciniti stetu privatnim ili javnim vlasnistvima
protivno je moralnom zakonu i zahtijeva odstetu. 2410 Obecanja se moraju
odrzati, a ugovori strogo postovati, ukoliko je preuzeta obveza moralno
ispravna. Znatan dio gospodarskog i drustvenog zivota ovisi o vrijednosti
ugovorâ medju fizickim ili pravnim osobama. Tako trgovacki ugovori o
prodaji ili o kupnji, stambeni ili radni ugovori. Svaki ugovor mora se
utanaciti i izvrsiti u dobroj namjeri.
2411 Ugovori podlijezu zamjenickoj
(komutativnoj) pravednosti koja ravna razmjenama medju osobama u punom
postivanju njihovih prava. Zamjenicka pravednost strogo obvezuje; ona zahtijeva
zastitu pravâ vlasnistva, placanje dugova i vrsenje slobodno ugovorenih
obveza. Bez zamjenicke pravde nikakav drugi oblik pravde nije moguc. Zamjenicka
pravednost razlikuje se od zakonske (legalne) pravednosti, koja se
odnosi na ono sto gradjanin pravicno duguje zajednici, i od diobene
(distributivne) pravednosti, koja ravna onim sto zajednica duguje
gradjanima razmjerno njihovim prinosima i njihovim potrebama. 2412 Kreposcu
zamjenicke pravednosti, odsteta za pocinjenu nepravdu zahtijeva povrat
otetog dobra vlasniku: Isus blagoslivlje Zakeja zbog njegove obveze: "Ako
sam koga u cemu prevario, vracam cetverostruko" (Lk 19,8). Oni koji
su, izravno ili neizravno, prisvojili neko tudje dobro, duzni su vratiti ga,
ili vratiti jednaku vrijednost u naravi ili u vrsti, ako je stvar nestala, kao
i plodove i koristi sto bi ih od toga zakonito bio dobio vlasnik. Isto tako
duzni su vratiti, u razmjeru svoje odgovornosti i probitka, svi oni koji su na
neki nacin sudjelovali u kradji, ili su se njome okoristili znajuci da je to
kradja; na primjer oni koji su kradju narucili, ili pomogli, ili prikrili.
2413 Igre na srecu (kartanje,
itd.) i oklade nisu same po sebi protivne pravdi. One postaju moralno
neprihvatljivima kad lisavaju osobu onoga sto joj je nuzno za namirenje
vlastitih i tudjih potreba. Igracka strast moze postati teskim robovanjem.
Nepravedno se kladiti ili varati na kartama tezak je grijeh, osim ako je
nanesena steta tako laka da je onaj kome je ucinjena ne moze razumno smatrati
vaznom. 2414 Sedma zapovijed zabranjuje cine ili pothvate koji, iz bilo kojeg
razloga, sebicnoga ili ideoloskoga, trgovackoga ili totalitarnoga, vode k zarobljavanju
ljudskih bica, nepriznavanju njihova osobnog dostojanstva, njihovoj prodaji
ili zamjeni kao da su trgovacka roba. Grijeh je protiv osobâ i njihovih
temeljnih prava nasiljem ih svoditi na uporabnu vrijednost ili na izvor
dobitka. Sveti Pavao naredio je jednom gospodaru krscaninu neka prihvati svoga
roba krscanina "ne kao roba, nego kao brata (...), kao covjeka, u
Gospodinu" (Flm 16).
POSTIVANJE CJELOVITOSTI STVORENJA
2415 Sedma zapovijed
zahtijeva postivanje cjelovitosti stvorenja. Zivotinje, kao i biljke i neziva
bica, po prirodi su namijenjene opcem dobru prosloga, sadasnjeg i buduceg
covjecanstva. Uporaba rudnih, biljnih i zivotinjskih zaliha svega svijeta ne
moze biti odvojena od postivanja moralnih zahtjeva. Gospodstvo nad nezivim i
zivim bicima, sto ga je Stvoritelj dao covjeku, nije posvemasnje; ono se mjeri
brigom za kakvocu zivota bliznjega, podrazumijevajuci tu i buduce narastaje; i
zahtijeva religiozno postivanje cjelovitosti stvorenja.
2416 Zivotinje su stvorovi
Bozji. Bog ih okruzuje svojom providnosnom skrbi. Samim svojim postojanjem one ga blagoslivlju i
slave. I ljudi su duzni prema njima biti dobrohotni.
Sjetimo se s kojom su njeznoscu sveci, kao sveti Franjo Asiski ili sveti Filip
Neri, postupali prema zivotinjama.
2417 Bog je povjerio zivotinje
upravi onoga kojega je stvorio na svoju sliku. Zakonito je dakle sluziti se
zivotinjama za hranu i za izradbu odjece. Moze ih se pripitomljivati da bi
covjeku pomagale u njegovu radu i dokolici. Ako ostaju u razumnim granicama,
medicinski i znanstveni pokusi na zivotinjama moralno su prihvatljivi, jer
pridonose njegovanju ili postedi ljudskih zivota.
2418 Protivno je ljudskom
dostojanstvu zadavati zivotinjama uzaludne patnje i rasipati njihove zivote.
Nedostojno je takodjer trositi za njih svote koje bi ponajprije morale
olaksavati ljudske nevolje. Moze se voljeti zivotinje; ne moze im se davati
osjecaji koji se duguju samo osobama.
|