|
2426 Razvitak gospodarskih
djelatnosti i rast proizvodnje namijenjeni su namirivanju ljudskih
potrebâ. Ekonomski zivot ne ide samo za porastom proizvodnje dobara i za
povecavanjem dobiti ili moci; on je najprije upravljen sluzenju osobama,
cijelomu covjeku i svoj ljudskoj zajednici. Vodjena vlastitim metodama,
ekonomska djelatnost da bi odgovorila naumu Bozjem o covjeku, mora se odvijati
u granicama moralnog reda, u skladu s drustvenom pravednoscu.
2427 Ljudski rad proizlazi
neposredno od osoba stvorenih na sliku Bozju, i pozvanih produziti, jedni s
drugima i jedni za druge, djelo stvaranja, ovladavajuci zemljom.Rad je dakle
duznost: "Tko nece da radi, neka i ne jede" (2 Sol 3,10). Rad
casti Stvoriteljeve darove i primljene talente. On moze biti i otkupiteljski. Podnoseci mucan
trud rada u jedinstvu s Isusom, zanatlijom iz Nazareta i raspetim na Kalvariji,
covjek na neki nacin suradjuje sa Sinom Bozjim u njegovu otkupiteljskom djelu.
On se iskazuje ucenikom Kristovim noseci kriz, svaki dan, u djelatnosti koju je
pozvan vrsiti. Rad moze biti sredstvo posvecenja i prodahnjivanje zemaljskih
stvarnosti Duhom Kristovim.
2428
Radom, osoba vrsi i ispunjuje dio sposobnostî upisanih u
njezinu narav. Prvotna vrijednost rada stoji u samom covjeku, koji mu je tvorac
i namjenik. Rad je za covjeka, a ne covjek za rad.
Svakome mora biti omoguceno da u radu crpi sredstva za uzdrzavanje
zivota svoga i svojih i za sluzenje ljudskoj zajednici.
2429 Svatko ima pravo na
ekonomsku inicijativu, svatko ce svoje talente zakonito upotrebljavati da
bi pridonio obilju od kojeg svi mogu imati koristi i da bi ubrao pravedne
plodove svojih napora. Pazit ce da se ravna po odredbama sto ih zakonite vlasti
donose u cilju opceg dobra.
2430 Gospodarski zivot dovodi
u pitanje razlicite probitke, koji su cesto medjusobno suprotstavljeni. Tako se
objasnjuje izbijanje sukobâ sto ga obiljezuju. Treba nastojati da se ti
sukobi izglade pregovorima koji ce postivati prava i duznosti svake drustvene
strane: odgovornih za poduzeca, predstavnikâ radnikâ, na primjer
sindikalnih organizacija, i, ako treba, javnih vlasti.
2431
Odgovornost drzave. "Ekonomska djelatnost, osobito
djelatnost trzisne ekonomije, ne moze se odvijati u institucionalnoj, pravnoj i
politickoj praznini. Ona pretpostavlja da su osigurana
jamstva pojedinacnih sloboda i vlasnistva, kao i cvrsta valuta i djelotvorne
javne sluzbe. Bitna je zadaca drzave da osigura ta jamstva, kako bi oni koji
rade mogli uzivati plod svoga rada i, dosljedno, osjecati se poticanima da ga
obavljaju djelotvorno i posteno. (...) Drzava je duzna nadzirati i ravnati
primjenom ljudskih prava na ekonomskom polju; na tom podrucju, ipak, prva
odgovornost ne pripada drzavi nego ustanovama i raznim skupinama i udrugama
koje tvore drustvo".
2432 Odgovorni za poduzece
snose pred drustvom ekonomsku i ekolosku odgovornost za svoje radnje. Oni su
duzni uzimati u obzir dobro osobâ a ne samo povisenje dobitaka. Dobici
su ipak potrebni: oni omogucuju ulaganja koja osiguravaju buducnost poduzeca; i
jamce zaposlenost.
2433 Pristup radu i struci
mora biti otvoren svima bez nepravedna razlucivanja, muskima i zenskima,
zdravima i prikracenima, domacima i useljenicima. Vec prema prilikama, drustvo
mora sa svoje strane pomoci gradjanima da si priskrbe rad i zaposlenje.
2434 Pravedna placa zakonit je plod rada. Uskracivati je ili
zadrzavati moze biti velika nepravda. Da se odredi
pravicna naknada, treba uzeti u obzir potrebe i ujedno prinose svakoga.
"Uzimajuci u obzir posao i proizvodnost svakoga, stanje poduzeca i opce
dobro, rad mora biti tako nagradjen da se covjeku i njegovima namaknu sredstva
za dostojno materijalno, drustveno, kulturno i duhovno zivljenje".
Sporazum izmedju stranâ nije dostatan da se moralno opravda visina place.
2435 Strajk je moralno
opravdan kad se pokaze kao neizbjezivo ili barem nuzno sredstvo, u vidu
srazmjerne koristi. Postaje moralno neprihvatljiv kad je pracen nasiljem, ili
ako mu se pridaju ciljevi koji nisu izravno povezani s uvjetima rada ili su
protivni opcem dobru.
2436 Nepravedno je ne placati
ustanovama socijalnog osiguranja prinose odredjene od zakonitih vlasti.
Gubitak zaposlenja uslijed nezaposlenosti
gotovo je uvijek, za onoga tko mu je zrtvom, povreda njegova dostojanstva i
prijetnja ravnovjesju zivota. Uz stetu sto je on osobno podnosi, proistjecu iz
toga i mnoge opasnosti za njegovu obitelj.
|