|
2465 Stari Zavjet svjedoci: Bog
je vrelo svake istine. Njegova je Rijec istina. Njegov je Zakon istina.
"Od koljena do koljena tvoja je vjernost" (Ps 119,90). Buduci
da je Bog "Istinit" (Rim 3,4), clanovi njegova Puka pozvani su
zivjeti u istini.
2466 U Isusu Kristu ocitovala se sva
Bozja istina. "Pun
milosti i istine" (Iv 1,14), on je "svjetlost svijeta" (Iv
8,12), on je Istina. "Nijedan koji u njega vjeruje, ne ostaje u
tami" (Iv 12,46). Ucenik Isusov "ostaje u njegovoj
rijeci" da bi upoznao "istinu koja oslobadja" i koja posvecuje.
Slijediti Isusa, to znaci zivjeti od "Duha istine" (Iv 14,17)
kojega Otac salje u njegovo ime i koji uvodi "u svu istinu" (Iv
16,13). Svoje ucenike Isus uci bezuvjetnoj ljubavi za
istinu: "Vasa rijec neka bude: Da, da - ne, ne" (Mt 5,37).
2467 Covjek naravno tezi k istini.
On ju je duzan castiti i svjedociti: "Po svom dostojanstvu, svi su ljudi,
zato sto su osobe (...), samom svojom naravi poticani i, po moralnoj obvezi,
duzni traziti istinu, ponajprije onu koja se tice religije. Duzni su i prionuti
uz istinu netom je spoznaju i ravnati cijeli svoj zivot po zahtjevima
istine".
2468 Istina kao ispravnost ljudskog
djelovanja i govorenja zove se istinoljubivost, iskrenost ili
otvorenost. Istina ili istinitost jest krepost kojom se covjek iskazuje
istinitim u svojim djelima govoreci istinu svojim rijecima, cuvajuci se
dvolicnosti, pretvaranja i licemjerja.
2469 "Ljudi ne bi mogli zivjeti
zajedno kad ne bi imali medjusobnog povjerenja, to jest ne bi govorili istinu
jedni drugima". Krepost istine pravedno daje drugomu ono sto mu se duguje.
Istinitost se drzi ispravne sredine izmedju onoga sto se mora ocitovati i tajne
koja se mora cuvati: ukljucuje postenje i diskreciju. Po pravdi, "covjek
mora drugom covjeku posteno ocitovati istinu".
2470 Kristov ucenik prihvaca
"zivjeti u istini", to jest u jednostavnosti zivota sukladno primjeru
Gospodinovu i ostajuci u njegovoj istini. "Reknemo li da imamo zajednistvo
s njime, a u tami hodimo, lazemo i ne cinimo istine" (1 Iv 1,6).
|