|
2475 Kristovi ucenici
"obukli su novoga covjeka stvorena po Bogu u pravednosti i svetosti
istine" (Ef 4,24). "Odbacivsi laz", oni treba da
"odbace od sebe svaku vrstu zloce i svaku vrstu lukavstine, licemjerja,
zavisti i svaku vrstu klevetanja" (1 Pt 2,1).
2476 Lazno svjedocanstvo i
krivokletstvo. Kad je izrecena javno, izjava protivna istini zadobiva
osobitu tezinu. Pred
sudom, ona biva laznim svjedocanstvom. Kad je izrecena pod prisegom, to je
krivokletstvo. Takvi postupci pridonose ili osudi nevina covjeka, ili
opravdanju krivaca, ili povecanju kazne optuzenih. I tesko
skode vrsenju pravde i pravicnosti osude izrecene od sudaca.
2477 Postivanje dobra glasa osobâ
zabranjuje svaki stav i svaku rijec koji im mogu prouzrociti nepravednu stetu.
Postaje krivim:
za neosnovan sud onaj tko, makar i presutno,
prihvaca kao istinit, bez dostatna temelja, neki moralni manjak u svoga
bliznjega;
za ogovaranje onaj tko, bez objektivno valjana
razloga, otkriva tudje manjke i pogreske osobama koje za to ne znaju;
za klevetu onaj tko, tvrdnjama suprotnim
istini, skodi dobru glasu drugih i daje prigodu za krive sudove o njima.
2478 Da se izbjegne neosnovan sud,
svatko ce paziti da misli, rijeci i djela svoga bliznjega tumaci, koliko je
moguce, u povoljnu smislu: Svaki dobar krscanin mora biti spremniji tvrdnju
bliznjega spasiti nego osuditi; ako ne moze spasiti, neka pita kako je on
razumije; pa ako je razumije lose, neka ga ispravi s ljubavlju; a ako to nije
dosta, neka trazi sve prikladne nacine da se on, dobro je razumijevajuci,
spasi. 2479 Ogovor i kleveta niste dobar glas i cast bliznjega. A cast
je drustveno svjedocanstvo sto se daje ljudskom dostojanstvu, i svatko ima
naravno pravo na cast svoga imena, na svoj dobar glas i na postovanje. Stoga,
ogovor i kleveta vrijedjaju kreposti pravde i ljubavi.
2480 Treba otkloniti svaku rijec ili
stav koji laskanjem, ulagivanjem ili dopadljivoscu bodre i utvrdjuju
drugoga u zloci njegovih djela i opakosti ponasanja. Laskanje je tezak grijeh
ako postaje sukrivcem porokâ ili teskih grijeha. Zelja da se ucini usluga
ili prijateljstvo ne opravdavaju dvosmislenost govora. Laskanje je laki grijeh
kad se zeli samo biti ugodnim, izbjeci neko zlo, zadovoljiti neku potrebu,
poluciti dopustene koristi.
2481 Hvastanje ili razmetanje jest
pogreska protiv istine. Isto je i s porugom (ironijom) koja ide za
podcjenjivanjem nekoga zlobno karikirajuci ovaj ili onaj vidik njegova ponasanja.
2482 "Laz je kad se
govori neistina s nakanom varanja". Gospodin u lazi prokazuje djavolsko
djelo: "Vama je otac djavao (...), nema istine u njemu: kad govori laz, od
svojega govori, jer je lazac i otac lazi" (Iv 8,44).
2483 Laz je najizravnija povreda
istine. Lagati, znaci govoriti ili raditi protiv istine, da se zavede u bludnju
onaj tko je ima pravo saznati. Ranjavajuci covjekov odnos prema istini i prema
bliznjemu, laz vrijedja temeljni odnosaj covjeka i njegove rijeci prema
Gospodinu.
2484 Tezina lazi mjeri se prema
naravi istine koju izoblicuje, prema okolnostima i nakanama onoga tko laze,
prema steti sto su je pretrpjeli oni koji su zrtve lazi. Iako je laz, u sebi,
samo laki grijeh, postaje smrtnim grijehom kad tesko vrijedja kreposti pravde i
ljubavi.
2485 Laz je po svojoj naravi za
osudu. Ona je obescascenje rijeci kojoj je zadaca priopcivati drugima spoznatu
istinu. Hotimicna nakana da se rijecima protivnim istini bliznji zavede u
bludnju jest povreda pravde i ljubavi. Gresnost je jos veca kad nakana varanja
prijeti opasnoscu kobnih posljedica po one koji su odvraceni od istine.
2486 Buduci da je povreda kreposti
istinitosti, laz je pravo nasilje ucinjeno drugomu. Ona ga pogadja u
sposobnosti spoznaje, koja je uvjet za svaki sud i svaku odluku. Ona sadrzi
klicu podjele duhova i svih zala sto ih ta podjela uzrokuje. Laz je pogubna za
svako drustvo; potkapa povjerenje medju ljudima i razdire tkivo drustvenih
odnosa.
2487 Svaka krivnja pocinjena protiv
pravde i istine namece duznost odstete, pa i onda kad je krivcu
oprosteno. Kad je nemoguce javno naknaditi neku krivicu, treba to uciniti
potajno; ako onaj tko je pretrpio stetu ne moze biti izravno obestecen, treba
mu dati zadovoljstinu moralno, u ime ljubavi. Ta duznost odstete tice se i
krivnjâ pocinjenih protiv tudjega dobra glasa. Ta se odsteta, moralna i
gdjekad materijalna, mora procijeniti po mjeri prouzrocene stete. Odsteta
obvezuje u savjesti.
|