|
2500 Vrsenje dobra popraceno
je darom duhovnog uzitka i moralnom ljepotom. Isto tako, istina nosi sa sobom
radost i sjaj duhovne ljepote. Istina je sama po sebi lijepa. Covjeku obdarenu
umom potrebna je istina rijeci, razumski izrazaj spoznaje stvorene i nestvorene
stvarnosti; ali istina moze naci i drugih, dopunskih izrazajnih oblika
ljudskih, osobito kad treba docarati ono sto je u njoj neizrecivo, dubine
ljudskoga srca, uzdignuca duse, Bozji misterij. I jos prije nego se objavi
covjeku rijecima istine, Bog mu se objavljuje sveopcim govorom stvorenoga,
djela svoje Rijeci, svoje Mudrosti: red i sklad svemira - sto ih znaju otkriti
i dijete i znan-stvenik, "jer prema velicini i ljepoti stvorova mozemo po
slicnosti razmisljati o njihovu Tvorcu","jer stvorio ih je sam Tvorac
ljepote" (Mudr 13,3). Mudrost je, naime, izljev moci Bozje,
precisto izarivanje slave Svemogucega; zato se u nju ne uvlaci nista necisto.
Jer ona je odsjev Vjecne Svjetlosti, neokaljano zrcalo djelatnosti Bozje, slika
dobrote njegove (Mudr 7,25-26). Mudrost je ljepsa od sunca, nadilazi sva
zvijezdja, usporedjena sa svjetlom ona ga nadmasuje; jer svjetlo ustupa mjesto
noci, a protiv mudrosti zlo ne preteze (Mudr 7,29-30). Ja se zaljubih u
njezinu ljepotu (Mudr 8,2). 2501 "Stvoren na sliku Bozju"
(Post 1,26), covjek i ljepotom umjetnickih djela izrazuje istinu svoga
odnosa s Bogom Stvoriteljem. Umjetnost je, naime, jedan oblik
izrazavanja vlastit ljudskom bicu; onkraj teznje da zadovolji zivotnim
potrebama, sto je zajednicko svim zivim stvorovima, ona je izobilni dar
nutarnjeg bogatstva ljudskog bica. Plod talenta sto ga je Stvoritelj dao, i
napora samoga covjeka, umjetnost je oblik prakticke mudrosti, koja sjedinjuje
spoznanje i umijece da govorom dostupnim vidu ili sluhu izrazi istinu jedne
stvarnosti. Osim toga umjetnost nosi u sebi stanovitu slicnost s djelatnoscu
Bozjom u stvorenomu, ukoliko se nadahnjuje istinom i ljubavlju prema bicima.
Kao i svaka druga ljudska djelatnost, umjetnost nema u sebi svoj apsolutni
cilj, nego je usmjerena k posljednjem covjekovu cilju i njime je oplemenjena.
2502 Sakralna umjetnost istinita je
i lijepa kad svojim oblikom odgovara vlastitom zvanju: u vjeri i klanjanju,
docaravati i slaviti transcendentno Bozje otajstvo, uzvisenu ljepotu istine i
ljubavi, koja se pojavila u Kristu, "odsjevu njegove slave i otisku
njegove biti" (Heb 1,3), u kojemu "prebiva tjelesno sva punina
bozanstva" (Kol 2,9), duhovnu ljepotu koja se odrazuje u Presvetoj
Djevici Bogorodici, andjelima i svecima. Prava sakralna umjetnost vodi covjeka
klanjanju, molitvi i ljubavi prema Bogu Stvoritelju i Spasitelju, Svetomu i
Posvetitelju. 2503 Stoga biskupi moraju, sami ili po svojim zastupnicima,
voditi skrb o promicanju sakralne umjetnosti, stare i suvremene, u svim njezinim
oblicima, te, s istom religioznom brigom, iz liturgije i bogosluznih prostora
uklanjati sve sto nije sukladno istini vjere i autenticnoj ljepoti sakralne
umjetnosti.
|