Clanak 2.

PUT MOLITVE

2663 U zivoj molitvenoj predaji, svaka Crkva, prema povijesnim, drustvenim i kulturnim okolnostima, predlaze svojim vjernicima jezik njihove molitve: rijeci, napjeve, cine, ikonografiju. Na Uciteljstvu je da razazna vjernost tih molitvenih putova Predaji apostolske vjere, a na pastirima je i vjerouciteljima da objasnjavaju njihov smisao, koji je uvijek u vezi s Kristom.

MOLITVA OCU

2664 Za krscansku molitvu nema drugog puta osim Krista. Bila nasa molitva zajednicka ili osobna, usmena ili unutarnja, nema pristupa k Ocu, osim ako molimo "u ime" Isusovo. Sveto Isusovo covjestvo jest put po kojemu nas Duh Sveti uci moliti Boga naseg Oca.

MOLITVA ISUSU

2665 Molitva Crkve, hranjena Rijecju Bozjom i slavljenjem liturgije, uci nas moliti Gospodina Isusa. Iako je prvenstveno upravljena Ocu, ona u svim liturgijskim predajama sadrzi molitvene oblike upravljene Kristu. Neki psalmi, prema prilagodbi u molitvi Crkve, i Novi zavjet stavljaju na nase usne i utiskuju nam u srce ovakve molitvene zazive Kristu: Sine Bozji, Rijeci Bozja, Gospodine, Spasitelju, Jaganjce Bozji, Kralju, Sine ljubljeni, Sine Djevicin, Pastiru dobri, Zivote nas, Svjetlosti nasa, Nado nasa, Uskrsnuce nase, Prijatelju ljudi (...).

2666 No, ime koje sadrzi sve jest ime sto ga Bozji Sin prima pri utjelovljenju: ISUS. Bozje se ime ne moze izreci ljudskim usnama; no, uzimajuci nase covjestvo Rijec Bozja nam ga predaje te ga mozemo zazivati: "Isuse", "JHVH spasava". Ime Isusovo sadrzi sve: Boga i covjeka i sav naum stvaranja i spasenja. Moliti "Isusa", znaci zazivati ga, dozivati ga u nama. Jedino njegovo ime sadrzi Prisutnost koju oznacava. Isus je Uskrsnuli, i tko god zaziva njegovo ime, prima Sina Bozjega koji ga je ljubio i koji se predao za njega. 2667 Taj sasvim jednostavan zaziv vjere razvio se u molitvenoj tradiciji u raznim oblicima na Istoku i na Zapadu. Najobicniji oblik, koji su nam prenijeli monasi sa Sinaja, iz Sirije i s Atosa, jest: "Isuse Kriste, Sine Bozji, Gospodine, smiluj se nama, gresnicima!" On povezuje kristoloski hvalospjev iz Fil 2,6-11 s vapajem carinika i slijepih prosjaka za svjetlom. Po njemu se srce uskladjuje s bijedom ljudi i s milosrdjem njihova Spasitelja.

2668 Zazivanje svetog imena Isusova najjednostavniji je put neprekidne molitve. Taj zaziv, cesto ponavljan od ponizna i pozorna srca, ne razmece se "mnostvom rijeci" (Mt 6,7), vec "zadrzava Rijec i donosi rod u ustrajnosti". To je zazivanje moguce "u svako vrijeme", jer ono nije posao kraj nekog drugog, vec jedini posao, to jest ljubiti Boga, koji ozivljuje i preobrazava svako djelo u Kristu Isusu.

2669 Molitva Crkve stuje i casti Srce Isusovo, kao sto zaziva njegovo presveto ime. Ona se klanja utjelovljenoj Rijeci i njezinu Srcu, koje se iz ljubavi prema ljudima dalo probosti nasim grijesima. Krscanska molitva voli slijediti Krizni put prateci Spasitelja na postajama od sudnice do Golgote i groba, na putu kojim je prosao Isus kada je svojim svetim Krizem otkupio svijet.

"DODJI, DUSE PRESVETI"

2670 "Nitko ne moze reci:”Gospodin Isus”osim u Duhu Svetom" (1 Kor 12,3). Svaki put kad pocnemo moliti Isusa, Duh Sveti nas pretjece svojom miloscu privlaceci nas na put molitve. Buduci da nas on uci moliti dozivajuci nam u pamet Krista, kako da se ne molimo i Njemu samom? Zato nas Crkva poziva da svaki dan zazivamo Svetoga Duha, napose na pocetku i na zavrsetku svakog vaznog djela. Ako se ne treba klanjati Duhu, kako me On pobozanstvenjuje u krstenju? A ako Mu se treba klanjati, ne mora li On biti objekt posebnog stovanja?

2671 Tradicionalni oblik kojim prosimo Duha jest zaziv upravljen Ocu po Kristu nasem Gospodinu da nam dadne Duha Tjesitelja. Isus zahtijeva ovu molitvu u njegovo ime, u casu kad obecava dar Duha Istine. No, najjednostavnija i najizravnija molitva takodjer je tradicionalna: "Dodji Duse presveti", iz koje je svaka liturgijska tradicija razvila antifone i hvalospjeve. Dodji, Duse Sveti, napuni srca svojih vjernika, i oganj svoje ljubavi u njima uzezi.

Kralju nebeski, Utjesitelju, Duse Istine, koji svagdje prebivas i sve ispunjas, riznico dobara i darovatelju Zivota, dodji, nastani se u nama, ocisti nas od svake ljage i spasi, o Dobri! 2672 Duh Sveti, cije nam pomazanje prozimlje cijelo bice, unutarnji je Ucitelj krscanske molitve. On je tvorac zive molitvene tradicije. Doista, toliko ima molitvenih putova koliko ima molitelja, ali isti je Duh koji djeluje u svima i sa svima. Krscanska je molitva molitva u Crkvi snagom zajednistva Duha Svetoga.

U ZAJEDNISTVU SA SVETOM BOGORODICOM

2673 U molitvi nas Duh Sveti sjedinjuje s Osobom jedinorodjenoga Sina, u njegovu proslavljenom covjestvu. Po njemu i u njemu nasa je sinovska molitva u Crkvi povezana s Isusovom Majkom.

2674 Od casa pristanka sto ga je dala vjerom pri Navjestenju i koji je nepokolebljivo odrzala pod krizem, Marija svoje materinstvo otad prosiruje na svu bracu i sestre njezina Sina, "koji jos putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama". Isus, jedini posrednik, put je nase molitve; Marija, njegova i nasa Majka, potpuno mu je otvorena: ona "pokazuje put" (Hodoghitria), ona mu je "Znamen", prema tradicionalnoj ikonografiji na Istoku i na Zapadu.

2675 Na temelju te jedinstvene Marijine suradnje u djelu Duha Svetoga, Crkve su razvile molitvu svetoj Bogorodici, usredotocujuci je na osobu Krista koji se ocitovao u svojim otajstvima. U nebrojenim hvalospjevima i antifonama, koji su izraz toj molitvi, obicno se izmjenjuju dva naglaska: jedan "velica" Gospodina zbog "velikih djela" koja je ucinio svojoj poniznoj sluzbenici, i po njoj svim ljudima; drugi Isusovoj Majci povjerava molbe i hvale djece Bozje, jer ona sada poznaje covjecanstvo, s kojim se Sin Bozji u njoj kao zarucnik zdruzio. 2676 Taj dvostruki naglasak molitve Mariji nasao je povlasteni izraz u molitvi "Zdravo, Marijo":

"Zdravo, Marijo (Raduj se, Marijo)". Ta molitva pocinje pozdravom andjela Gabriela, kojim sam Bog pozdravlja Mariju. Nasa se molitva usudjuje preuzeti taj pozdrav Mariji s pogledom koji je Bog svrnuo na svoju poniznu sluzbenicu, i radovati se radoscu koju On u njoj nalazi.

"Zdravo milosti puna, Gospodin s Tobom": te dvije rijeci andjelova pozdrava uzajamno se razjasnjuju. Marija je puna milosti jer je Gospodin s njom. Milost kojom je ispunjena jest prisutnost Onoga koji je izvor svake milosti. "Raduj se (...) Kceri jeruzalemska (...) Gospodin je posred tebe" (Sef 3,14. 17a). Marija, u koju dolazi da se nastani Gospodin, sama je Kci sionska, kovceg zavjetni, mjesto gdje prebiva slava Gospodnja: ona je "sator Bozji s ljudima" (Otk 21,3). "Puna je milosti", jer je sva predana Onomu koji dolazi nastaniti se u njoj i kojeg ce ona darovati svijetu.

"Blagoslovljena ti medju zenama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus". Poslije andjelova podzdrava usvajamo Elizabetin: "Napunjena Duha Svetoga" (Lk 1,41), Elizabeta je prva u dugom nizu narastaja koji Mariju proglasuju blazenom: "Blazena ti sto povjerova" (Lk 1,45); Marija je "blagoslovljena medju zenama" jer je povjerovala u ispunjenje rijeci Gospodnje. Abraham je svojom vjerom postao blagoslov za "sva plemena na zemlji" (Post 12,3). Svojom vjerom, Marija je postala majka onih koji vjeruju. Zahvaljujuci njoj svi narodi zemlje primaju Onoga koji je sam Bozji blagoslov: Isusa, "blagoslovljeni plod utrobe njezine".

2677 "Sveta Marijo, Majko Bozja, moli za nas". Divimo se s Elizabetom: "Ta otkuda meni da mi dodje majka Gospodina mojega?" (Lk 1,43). Marija je Majka Bozja i Majka nasa, jer nam daje Isusa, svoga sina; mozemo joj povjeriti sve svoje brige i molbe: ona moli za nas kao sto je molila za sebe: "Neka mi bude po tvojoj rijeci" (Lk 1,38). Povjeravajuci se njezinoj molitvi, s njom se prepustamo volji Bozjoj: "Budi volja tvoja".

"Moli za nas gresnike, sada i na casu smrti nase". Istuci od Marije da moli za nas, priznajemo se ubogim gresnicima te se obracamo "Majci milosrdja", svoj svetoj. Predajemo joj se "sada", u danasnjici nasih zivota. I nase se pouzdanje siri da joj vec od sada prepustimo "cas nase smrti". Da joj bude prisutna kao na samrti svoga Sina na krizu i da nas u casu nasega prelaska primi kao majka i privede svome sinu Isusu, u raj.

2678 Srednjovjekovna poboznost na Zapadu razvila je molitvu krunice (ruzarija), koja vjernom puku zamjenjuje Casoslov. Na Istoku su Akatist i Moleben, u litanijskom obliku, ostali blizi zbornom bogosluzju bizantskih Crkava, dok su armenska, koptska i sirijska tradicija dale prednost hvalospjevima i puckim pjesmama Majci Bozjoj. No u Zdravomariji, u teotokijima (Bogorodicenima), u himnima svetog Efrema ili svetog Grgura iz Nareka molitvena tradicija ostaje u biti ista. 2679 Marija je savrsena moliteljica (Orans), slika Crkve. Kad joj se molimo, s njome prianjamo uz naum Oca, koji salje svoga Sina da spasi sve ljude. Kao i ljubljeni ucenik, uzimamo sebi Isusovu majku, koja je postala majka svih zivih. Mozemo moliti s njome i moliti se njoj. Crkvena je molitva kao nosena Marijinom molitvom. S njome je sjedinjena u nadi.