|
"OBLAK SVJEDOKA"
2683 Svjedoci koji su nas pretekli u
Kraljevstvu, posebno oni koje Crkva stuje kao "svece", sudjeluju u
zivoj molitvenoj predaji primjerom svoga zivota, spisima koje su ostavili i
svojom molitvom danas. Oni promatraju Boga, slave ga i ne prestaju se brinuti
za one koje su ostavili na zemlji. Usavsi "u radost" svoga Gospodara,
"postavljeni su nad mnogim". Njihovo je posredovanje najvisa sluzba u
Bozjem naumu. Mozemo i moramo ih moliti da posreduju za nas i za sav svijet.
2684 U opcinstvu svetih razvile su
se kroz crkvenu povijest razne duhovnosti. Osobna karizma nekog svjedoka
Bozje ljubavi prema ljudima mogla se prenijeti u nasljedje, kao Ilijin
"duh" na Elizeja i na Ivana Krstitelja, da bi neki ucenici imali
udjela u tom duhu. Pojedina duhovnost je takodjer i stjeciste drugih struja,
liturgijskih i teoloskih, te svjedoci o inkulturaciji vjere u odredjenu
covjekovu sredinu i njegovu povijest. Krscanske su duhovnosti dio zive
molitvene predaje i nezaobilazni su vodici za vjernike. U svojoj bogatoj
razlicitosti one odrazuju cistu i jedinstvenu svjetlost Duha Svetoga. Duh je
zaista prebivaliste svetih, i svetac je vlastito prebivaliste Duha, jer on se
prinosi da bi zivio s Bogom i nazvan je njegov Hram.
SLUZITELJI MOLITVE
2685 Krscanska je obitelj
prvo mjesto odgoja za molitvu. Utemeljena na sakramentu zenidbe, obitelj je
"kucna Crkva" u kojoj se djeca Bozja uce moliti "kao Crkva"
i u molitvi ustrajati. Posebno za djecu, svakodnevna obiteljska molitva prvo je
svjedocanstvo ziva sjecanja Crkve, sto ga Duh Sveti strpljivo budi.
2686 Zaredjeni sluzbenici
takodjer su odgovorni za molitveni odgoj svoje brace i sestara u Kristu. Sluge
Dobroga pastira, zaredjeni su da vode Bozji narod k zivim vrelima molitve:
Rijeci Bozjoj, liturgiji, vrsenju bogoslovnih kreposti, Bozjemu
"danas" u konkretnim zivotnim prilikama.
2687 Brojni su redovnici posvetili
sav zivot molitvi. Poslije anahoreta Egipatske pustinje, pustinjaci, monasi i
monahinje posvetili su svoje vrijeme hvali Boga i posredovanju za svoj narod.
Posveceni se zivot ne odrzava i ne siri bez molitve; ona je jedan od zivih
izvora kontemplacije i duhovnog zivota u Crkvi.
2688 Kateheza djece, mladih i
odraslih, tezi za tim da se Rijec Bozja razmatra u osobnoj molitvi,
posadasnjuje u liturgijskoj molitvi, te pou-nutarnjuje u svako vrijeme kako bi
donosila rod u novom zivotu. Kateheza je takodjer trenutak u kojemu se pucka
poboznost moze vrednovati i odgajati.Ucenje osnovnih molitava napamet pruza
molitvenom zivotu neophodnu potporu, ali je nadasve vazno da se uziva u njihovu
smislu.
2689 Molitvene skupine, kao
"skole molitve", jesu danas jedan od znakova i pokretaca molitvene
obnove u Crkvi, pod uvjetom da se napajaju na istinskim izvorima krscanske
molitve. Skrb oko zajednistva znak je prave molitve u Crkvi.
2690 Duh Sveti nekim vjernicima daje
darove mudrosti, vjere i rasudji-vanja u pogledu onog zajednickog dobra koje je
molitva (duhovno vodstvo). Muzevi i zene koji su time obdareni istinski
su posluzitelji zive molitvene predaje: Stoga, dusa koja hoce napredovati u
savrsenstvu treba, prema savjetu Svetog Ivana od Kriza, "dobro procijeniti
u cije se ruke stavlja, jer kakav je ucitelj, takav ce biti i ucenik; kakav je
otac, takav ce biti i sin". I dalje: "Vodja treba biti ne samo ucen i
mudar, vec i iskusan (...). Ako duhovni vodja nema iskustva duhovnog zivota,
nesposoban je da vodi duse koje Bog ipak zove, i nece ih niti razumjeti".
MJESTA POGODNA ZA MOLITVU
2691 Crkva, kuca Bozja, vlastito je
mjesto liturgijske molitve za zupnu zajednicu. Ona je takodjer povlasteno
mjesto klanjanja stvarnoj Kristovoj prisutnosti u Presvetom Sakramentu. Izbor
prikladna mjesta nije nevazan za istinitost molitve: za osobnu molitvu, moze to
biti "molitveni kutak", sa Svetim pismom i svetim slikama, da molitva
bude tu, "u skrovitosti" pred nasim Ocem. U krscanskoj obitelji, ta vrst
malog oratorija potice zajednicku molitvu;
u krajevima gdje ima samostana, njihove su zajednice pozvane da poticu
sudjelovanje vjernika u molitvi casoslova te omoguce samocu potrebnu za
intenzivniju osobnu molitvu;
hodocasca podsjecaju na nas hod zemljom prema nebu. Ona su
tradicionalno jaka vremena za obnovu molitve. Svetista su hodocasnicima, koji
traze svoja ziva vrela, izvanredna mjesta da "kao Crkva" dozive
pojedine oblike krscanske molitve.
|