2709 Sto je unutarnja
molitva? Sveta Terezija odgovara: "Unutarnja molitva, po mom misljenju,
nije nista drugo doli prisni prijateljski saobracaj, cesto zadrzavanje nasamo s
Onim za koga znamo da nas ljubi".
Takva molitva trazi "Onoga koga ljubi dusa moja" (Pj
1,17). To je Isus, i u
njemu Otac. Njega trazi, jer njega zeljeti uvijek je pocetak ljubavi. Njega
trazi u cistoj vjeri, onoj vjeri kojom nas On preporadja i kojom zivimo u
njemu. U unutarnjoj molitvi moze se i razmatrati, ali je
pogled upravljen na Gospodina.
2710 Izbor vremena i trajanja
unutarnje molitve ovisi o odlucnoj volji, koja odaje tajne srca. Ne obavlja
se unutarnja molitva kad se ima vremena: nego se odvaja vrijeme za Gospodina,
sa cvrstom odlukom da mu se nece tijekom puta oduzeti, ma kakve bile kusnje i
suhoca susreta. Ne moze se uvijek razmatrati, ali se uvijek moze unici u
unutarnju molitvu, neovisno o zdravstvenom, poslovnom ili osjecajnom stanju.
Srce je mjesto trazenja i susreta, u siromastvu i u vjeri.
2711 Ulazak u unutarnju molitvu slican
je pocetku euharistijskog bogosluzja: "skrusiti" srce, pribrati
cijelo svoje bice pod djelovanjem Duha Svetoga, boraviti u prebivalistu
Gospodnjem koje smo mi sami, probuditi vjeru da udjemo u prisutnost Onoga koji
nas ceka, dati da nam padnu maske i obratiti srce Gospodinu koji nas ljubi, da
mu se predamo kao prinos koji valja procistiti i preobraziti.
2712 Unutarnja molitva je molitva
Bozjeg djeteta, gresnika kojemu je oprosteno i koji pristaje prihvatiti ljubav
kojom je ljubljen te joj zeli odgovoriti ljubeci jos vise. No, ujedno zna da je
njegova uzvratna ljubav ona koju mu Duh razlijeva u srcu, jer sve je Bozja
milost. Unutarnja molitva jest smjerno i siromasno predanje u ljubljenu Ocevu
volju u sve dubljem jedinstvu s njegovim ljubljenim Sinom.
2713 Tako je unutarnja molitva
najjednostavniji izraz otajstva molitve; ona je dar, milost; i moze biti
primljena samo u poniznosti i siromastvu. Unutarnja je molitva saveznicki odnos
koji Bog sklapa u dubini nasega bica. Ona je zajednistvo: Presveto
Trojstvo u njoj oblikuje covjeka, sliku Bozju, "na svoju slicnost".
2714 Unutarnja je molitva takodjer
osobito jako vrijeme molitve. U njoj nas Otac "jaci po Duhu svome u
snazi za unutarnjeg covjeka, da po vjeri Krist prebiva u srcima nasim te budemo
ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi".
2715
Promatranje (kontemplacija) je pogled vjere, usmjeren
na Isusa. "Ja gledam njega i on gleda mene", kazao je svom svetom
zupniku seljak iz Arsa moleci pred svetohranistem. Ta pozornost prema njemu jest pregaranje
"sebe". Njegov
pogled cisti srce. Svjetlo Isusova pogleda rasvjetljuje oci nasega srca; ono
nas uci da sve vidimo u svjetlu njegove istine i njegova suosjecanja za sve
ljude. Kontemplacija svraca takodjer pogled na otajstva Isusova zivota. Uci nas takodjer "unutarnjem poznavanju Gospodina" da ga vise
ljubimo i nasljedujemo.
.2716 Unutarnja je molitva slusanje Rijeci Bozje. Daleko od toga
da bude pasivno, to slusanje jest posluh iz vjere, bezuvjetan prihvat sluge i
srdacno prianjanje djeteta. Ono sudjeluje u "Da" Sina koji je postao
sluga i u "Da" njegove ponizne sluzbenice.
2717 Unutarnja je molitva sutnja,
"znak svijeta koji dolazi" ili "sutljiva ljubav". Rijeci u
toj molitvi nisu govor vec kao grancice koje podrzavaju oganj ljubavi. U toj
tisini, nepodnosljivoj "izvanjskom" covjeku, Otac nam izrice svoju
utjelovljenu Rijec, patnika, umrloga i uskrsloga, a Duh sinovstva cini nas
dionicima Isusove molitve.
2718 Unutarnja je molitva sjedinjenje
s Kristovom molitvom u mjeri u kojoj daje da sudjelujemo u njegovu otajstvu.
Otajstvo Kristovo Crkva slavi u euharistiji, a Duh Sveti ga ozivljuje u
unutarnjoj molitvi, da bi ga ljubav izrazila djelom.
2719 Unutarnja je molitva
zajednistvo ljubavi, nositeljice Zivota za mnoge, u mjeri u kojoj pristaje
ostati u tamnoj noci vjere. Vazmena noc Uskrsnuca prolazi kroz noc smrtne borbe
i groba. To su tri povlastena vremena Isusova Casa koje njegov Duh (a ne
"tijelo koje je slabo") daje prozivjeti u unutarnjoj molitvi. Valja pristati "jednu uru
bdjeti s njim" (Mt 26,40-41).
|